Marketing
Osjećaj
Osjećaj prosječnosti je loš.
zašto?
Ne želim biti prosječna.
Ne želim se izgubiti u sivilu svijeta.
Ne želim postati spodoba koja luta,ne osječajući
apsolutno ništa.
Zašto to ne želim?
zato jer sam egoista i jer volim sebe.
zato jer sam ja uvijek posebna
Zato jer sam ja uvijek najbolja,najljepša,najpametnija...
Da,uvijek sam sve naj,takva sam,nema pomoći...
Da,moja pohlepa za superlativom od riječi dobar je velika.
I zato jer ne želim uzaludno potrošiti svoje vrijeme na ovoj planeti koje je kratko
i krhko poput leptirovog leta i njegovih krila.
Vidite govorim vam sve to,a ne kao neki iza leđa.
Da neznaš što misle.
Ja ne želim biti obična,
Ne želim nikako izgubiti ono što mislim da je samo moje,
samo moje,jedino što imam.
A to je moja osobnost.
Ne želim izgubiti sebe samu!
Osjećam se ludom,vjerojatno i jesam.
Ali neće me nitko spriječiti.
Odbijam izgubiti sebe.
To je nešto što nikome ama baš nikome ne želim potpuno dati.
Ne želim sebe dijeliti....
želim biti JA,samo ja ,nitko drugi,jer sam jedinstvena.
Osjećam se jadno,napušteno,izbačeno.
Kao roba s greškom.
Ili kao potrgana igračka.
Nekada je uveseljavala djecu koja su se igrala,
potrgala se,djeca su tada uvijek tužna,plaču,pogotovo
ako im je to nahdraža igračka.
Ali na kraju dobe novu igračku.
Ona zamijeni staru,i djeca zaborave na staru potrgau igračku.
Ne želim biti potrgana.
Niti zaboravljena.
Ja želim biti Ja.
Ne želim se predati i biti zombi djevojka
bez srca,mozga i duše.
Jednostavno ne želim izgubiti sebe.
I postati prosječna.
Ne ne želim biti jedna od onih koji pričaju o prošlim vremenima.
Kad je sve bilo bolje,o svojim izgubljenim snovima i neispunjenim željama.
Ne želim izgubiti vjeru u sebe i postati prosječna.Ne želim živjeti tuđi život.
Prosječna,to zvuči ljigavo.
Prosjeka se želiš riješiti,a ne postati prosječan.
Kao neka ljiga koja se hvata za sve ono što sja.Pljesan...
Ja želim sjati,a ne izgubiti boje.
Ne želim nestati i biti ništavilo.
Želim ostaviti neki trag.
A ne biti netko-nitko...
Nemora to biti nešto specijalno,ali želim pokazati
da sam tu,da nisam prosječna i obična
i da još nisam mrtva...
Želim unjeti boju u sivi svijet i pomoći drugima
koji se osjećaju kao ja,da uspiju,da se ne izgube.
Ne želim biti više sama sa svojim snovima
želim ih podijeliti sa svima.
Želim biti svima koji nešto sanjaju potpora.
Svatko je jedinstven,ne želim da osobe izgube pravoga sebe i da se sami unište,ne želim da budu ono što ne žele.
...želim ostati onakva kakva sam.
Ne želim prodati dušu i postati ono što nisam nikad bila i ono što ne želim biti.
Želim da ja ostanem ja,zauvijek!
Post je objavljen 11.05.2008. u 21:43 sati.