Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/caimanverde

Marketing

Za ovaj tjedan je ...

... sljedeći jelovnik:

- nema nas u „Casino club Fortuna“ u četvrtak
- ima nas u „Havana-club“ u bivšem OTV-domu

Kako vidite ... malo se promijenio raspored.

Naime, naš nastup u „Jazz café Forum“ morali smo otkazati ... bolje rečeno, odgoditi za jesen.
Nikako nismo mogli uskladiti radne obveze nekih Caimana u Operi, Simfonijskom ... i sve bi ispalo poprilično „ofrlje“ i polovično ... a mi to tako ne znamo.
Zbog toga smo Teron i ja ... vozeči se na skuteru (ja još ne mogu vjerovati da me nagovorio na tu avanturu ... ali je. I što je najgore ... meni se svidjelo i ja bi jooooooššššš rofl rofl) ... otišli u Sesvete, objasnili situaciju i doživjeli ... nešto posebno.
Naime, vlasnik Kluba je bio zahvalan na tome i izjavio kako bi bio, u biti, žalostan da smo probali „krpati“.
Mi ćemo mu se odužiti na jesen jednom mračnom svirkom, a njemu hvala na razumijevanju. To se rijetko doživi.

Igrom slučaja, dogovor je, zato, pao sa Filipom i Keti ... i eto nas u „Havana-club“ u petak, 16.5. – standardno, oko 23.00.

E sad nešto ... što možda nema izravne veze sa glazbom ... ali ima neizravne.
Preporučujem svakome, kome god je potreban bijeg od svakodnevice, buke, strke ... pravac Rastoke.
Jest da se, obično, slavljenicima, koji imaju rođendan, poklanja, no moja bolja polovica je izvela nešto obratno – odvela nas je u Rastoke.
Buku grada, strku s vremenom, misli o poslu i zaradi zamijenili smo prirodom u svoj njenoj raznolikosti.
A tamo je to ... stvarno raznoliko. Ne zovu ih, uzalud, malim Plitvicama.
Landranje uzbrdo-nizbrdo, valjanje u travi ... a kad „stegne“ u želucu ... ručak po izboru: pokraj klokotanja vode, bez tona ... ili uz simfoniju slapa koje strovaljuje ... tamo, nekud ... duboko. Sve sa „šarolikim“ back-vokalima insekata, ptica ... i žaba.

Kad stignem ... napraviti ću neku foto-prezentaciju.
Neka vam ne bude teško otići tamo – isplati se svakog kilometra, svake kune. Postoji ponuda i za one dubljeg, ali i za one plićeg džepa. Tamo je moć uživanja u prirodi jedino mjerilo – ostalo je nebitno.
Mi imamo svog favorita, jer to nam je jedino trebalo - čista soba i kupaona, bez TV-a i ostalog.
Rađe, na večer, malo još pročavrljati u dvorištu uz neko piće i juniora koji se valja i izvodi zadnje ludorije za taj dan, nego se zabiti u sobu uz ekran.
Tako ljubaznog domaćina smo našlii u teti Jeleni i njenoj obitelji.
Tko želi doživjeti takvog domaćina ... preporućamo je svim srcem.

Napunih baterije za sljedeći koncert.


Post je objavljen 11.05.2008. u 21:23 sati.