*Evo me.
*Ušla u život na mala vrata, u zeleni svijet vječnog vraćanja.
Visoki zidovi uramljenosti, oštri kutovi nerazumijevanja, blještavo oko vanjskog promatranja.
I svjetiljka u sredini. Tanki fenjer se klati na porculanskim nitima, prišiven na moj rever. Moljci se prže na njem i odskakuju kao kokice, a vjetrovi ljuljaju sitan plamičak, svaki od sebe ga odguruje.
*Moj je fenjer mali vjetrokaz.
A svijet se vrti, vrteći se mijenjati ne prestaje, miješa boje, vremena, situacije; špil karata se uvijek drukčije preraspodjeli, a Jockeri se skrivaju i cereću sa svakog dijeljenja.
*Taman je svijet, i privlačan, a od njega odbiti može smo ljudska glupost i kukavičluk.
Jesti ga treba velikom žlicom, a gledati kroz masku za zavarivanje. Ružičastu:)
*Mačci sa nestajućim osmjesima, iza svakog kuta, samo očnjaci blješte. A osvijetliš ih mojim fenjerom i vidiš im na rendgenskoj snimci kosti stare i napukle, caklina na zubima požutjela od hašiša i vina.
Makneš fenjer i mačci, oronuli i tromi, plaču. Plaču cijelim tijelom za propuštenom mladošću i izgubljenim bjelinama na kartama života. Pa opet osmjeh navuku, kao da nikad nisu propustili opiranje metronomu, hodanje uspravne glave sa svojim grijehovima na prsima.
*Na obroncima mojeg svijeta grožđe zrije. U lozi panovi gnijezda viju, u parovima pred snom ispituju snagu pogleda i crna zrna gnječe maljavim prstima.


*Male oluje u šalici čaja.
Sluša se:
Želi se: kao uvijek nešto što ne smijem:) ko dijete astmatičar sa ronilačkim ambicijama sam:)
Osjeća se: ipak, tu negdje u nama, uvijek se krije ljubav. I da dijete uvijek ima mogućnosti ostvariti svoje potencijale :D
*Poručuje se: počet ću više pisati tu, ziher100posto
Post je objavljen 11.05.2008. u 21:04 sati.