što je ljubomora? Jeli to samo strah od gubitka voljene osobe, odraz nesigurnosti u sebe, partnera i vezu? Nije ljubomora uvijek nužno vezana uz ljubav. Ne znam ima li različitih vrsta ljubomore ili je ljubomora uvijek vezana uz ljubav, a ostalo je zavist? Nije ni bitno, bar ne za ovaj post jer ovdje je riječ o ljubomori vezanoj uz ljubav. Ljubomora je nesumnjivo jedan osjećaj koji je izvor najstrašnijih nepravdi i najprostačkijih postupaka.
Naravno, žene i muškarci samo različito reagiraju i izražavaju svoje osjećaje, ali to vrijedi i za sva ostala emotivna stanja ili raspoloženja kroz koja prolaze.
Nezavisno od toga da li postoji razlog za ljubomoru ili ne, ona nikada ne može biti bezazlena. Izražavanje ljubomore uvijek dovodi do određenih neugodnosti, koje se mogu riješiti, završiti ili agresivno napredovati do različitih faza agresije koje u svom trajanju donose i teže posljedice.
Bilo kako bilo, ne vjerujem da postoje osobe kojima je taj osjećaj, osjećaj ljubomore stran. Bolesna ljubomora je užasan feeling, ne znaš za koga gori, za osobu koja je ljubomorna, osobu na koju je ljubomorna, osobu zbog koje je ljubomorna ili za osobu koja pati zbog nečije ljubomore, tj. krivo je optužena, a to ne može dokazati.
Ljubomora je zaista loše sredstvo da se ljubav sačuva i osigura za sva vremena, ali je sasvim sigurno sredstvo za uništenje samopouzdanja i samopoštovanja. Jer ljubomorni ljudi, kao narkomani, padaju na najniži stupanj ljestvice i na kraju izazivaju samo odvratnost i prezir.
ljubomora može biti duša ljubavi, ali isto tako može biti i otrov i poništiti sve lijepo i obezvrijediti sve ono što je nekada nešto i vrijedilo...
Ljubomora je složena emocija.
Izazvana je paničnim strahom da ćemo izgubiti voljenu osobu, da bi ona mogla zavoljeti nekog drugog više nego nas. Ljubomora po mom mišljenju nikako nije mjerilo ljubavi nego je mjerilo sebičnosti i potrebe pojedinca za posjedovanjem druge osobe. Ljubomora je po mom mišljenju emotivno siromaštvo, a nikako nije nedostatak ljubavi. Ako uistinu voliš tada taj odnos ne remetiš mučeći sebe i partnera ljubomorom.
Mislim da u životu treba težiti postati takvom osobom koju voljena osoba neće htjeti izgubiti... takvom osobom s kojom će voljena osoba željeti boraviti što više i osjećati se slobodno i dobro u našem društvu. Bojim se da ljubomora i nije baš znak pažnje i ljubavi. Ja ne bih mogla podnijeti ljubomoru partnera, a ono što ne želim da meni drugi rade ne želim ni ja raditi ljudima koje volim. Ljubomora budi u čovjeku niz negativnih emocija... potrebu kontrole i nasilnog zadržavanja nekoga jer mislimo da nam pripada. Ljubomora ne učvršćuje vezu nego je upropaštava...
Mislim da je ljubomora odraz nesigurnosti u samoga sebe i mislim da zrelu osobu vrijeđa ljubomora partnera, a onda vrijedi i obrnuto.
Ljubomora se javlja kada čovjek spozna da mu se uskraćuje ljubav i s time pokušava vezati partnera na sebe. Nerealno ili realno uvidi da mu se netko upliće na teren i reagira, umjesto da voli bezuvjetno i s time pusti osobu da voli koga hoće. Ako mu nismo dovoljni otići će.
Eto blogeri..... čuvajte se ljubomore... i zavisti. To je uzaludno trošenje vremena. Svi koji se time bave vrijeme kradu samo sebi.... a život je tako kratak... šteta vremena...
Ovaj post posvećujem jednom svojem najboljem prijatelju ( još uvijek ga tako smatram) koji je ulovljen u mrežu ljubomore. I zbog toga je slijep kod zdravih očiju. Možda jednog dana ipak uspije vidjeti istinu. Ja se tome nadam...
Post je objavljen 11.05.2008. u 15:48 sati.