Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/thebestdamnblog

Marketing

Sve baš, sve je mrtvo. Oči, dah i ruke. Sve što očajanjem htjedoh da oživim u slijepoj stravi i u strasti muke...

Antun Gustav Matoš: Utjeha kose

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idli cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća.
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjem sam stao
u dvorani kobnoj punoj smrti krasne
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo. Oči, dah i ruke.
Sve što očajanjem htjedog da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke.

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Kaj nije lijepa pjesma?? ....................
To sam ja morala recitirati na dobrotvornom koncetu
"U 7 nebu". Mislim da sam o ovome već pisala, ali
davno. Dobre stvari treba ponavljati :-)). Heh...
Ta pjesma je trebala biti posvećena roditeljima
poginuloj Anji Kurečić. Nju je pregazio vlak...
Imala je samo 14 godina! Njezin tata se rasplakao
kad sam to tam recitirala... Ja to nisam vidla jer
samo morala glumiti neku tugu i morala sam biti
usredotočena na samo jednu točku gore visoko u
publici. Ali su mi drugi rekli.... Joj. Nisam baš u početku bila
nekaj presretna kad su mi rekli da su mene odabrali
za to... Pjesma mi je izgledala dugačko i nije mi bilo
jasno kak budem ja to sad naučila! Ali sve je super ispalo.
Dobro sam sve izrecitirala i izražajno. Zadovoljna sam.
Bilo je to već dugo... 29.02.2008. Još uvijek se sjećam
te pjesme! Točno znam kak izgledaju odlomci teksta.
Ovo sam napisala napamet, ne znam gdje mi je knjiga
s tom pjesmom. Nisam imala neku tremu. Zapravo ju ni
nisam imala. Na gitari me pratil jedan Alen. To bi bilo to
najbitnije o tome... Nema se više ništa za reći!

Jučer sam bila u Austriji! Jao kak je bilo suuupach!
Preeezakon. Bili smo u posjet poznatom parku
Minimundusu. Onda smo išli u centar Klagenfurta
i tam smo imali od 2 do 5 za shopping. Učitelji
su nam samo rekli kad da dođemo i gdi se nađemo.
A baš zato je i bilo super! Hehe.. Nisu nas pratili
i mučili. Alenu se stalno pišalo pa smo morali stajati
svakih pol sata... Ma LoooL.

Tnx svima na komićima!!
¤¤¤¤¤¤¤¤
¤¤¤¤¤Bje¤¤¤¤¤
¤¤¤¤¤¤¤¤


Post je objavljen 11.05.2008. u 11:46 sati.