Marketing
Mammut Big Wall Speed Climbing Paklenica 2008 (ženskinje)
Evo nas, opet, na Mamutu! Nažalost, za razliku od cjelodnevnog prošlogodišnjeg, na ovogodišnjem sam Mammutu bila možda sat-dva. Morali smo hitati dalje u nove planinarske pobjede. Taman smo došli kad je započelo natjecanje za žene, koje je bilo tijekom prijepodneva, a muškarci su išli iza 14h. Bilo je dosta ljudi, uglavnom ljubitelja klajmbanja. Vidjeli smo, naravno, i planinare, kao i obične turiste. Oduševile su nas različite registarske tablice iz čitavog niza europskih država: češke, slovačke, poljske, puno Mađara, francuske, nizozemske, njemačke i austrijske standardno, hrpe Talijana, par Bosanaca, dosta Slovenčadi...
Mala igra percepcije, prebroji koliko ih je na ovoj slici! "Sigurno ćeš pogriješiti, aaaahahaha".
Standardni prizori na dolasku...
Majka s djetetom (majka je ona na stijeni)
E, a pogle naziv ovog penjačkog smjera težine III.:
Taman smo došli, zauzeli super položaj za natjecanje žena i pogledali u vis...
Evo, za one koji ne znaju, male intervencije na slici... Ovdje vidite obilježene kontrolne točke ili tzv. štandove.
Cure su podijeljene na timove od po dvije. U igri su tri tima, dakle, po dvije cure. Maja Božić, kćer poznatog Stipe Božića, kreće prva prva.
Pretpostavili smo da je ovaj lik malo niže od nje iz osiguranja, jer sumnjam da bi mu dali tako blizu da se penje, a da nema veze s njima, hehe... Maja se verala kao vjeverica, tanka je kao prutić i bilo je i nju i sve ostale cure užitak za gledati. Sve izgleda tako jednostavno, ah! Sistem je slijedeći - prva natjecateljica kreće i brzo se penje do 1. štanda, tamo staje. Kreće suigračica, ona se penje do prvog, prolazi svoju priju na štandu i nastavlja na 2. štand gdje staje, pretpostavljam zadihana. Prva se vraća u igru, penje se s prvog na drugi, mimoilazi s kolegicom i dolazi na trećem na cilj. Jedna drugu osiguravaju i krče si put. Mi dolje prigodno skandiramo i to je to!
Cure na cilju...
Cure su se efektno spustile sa stijene preko neke sajle ili užeta, nemam pojma, ali mi smo svi pljeskali i mahali, a cure se se blesirale i izvodile neke piruete po zraku!
Rijetkim prisutnim fobičarima od visine, tzv. akrofobičarima, članovi ekipe hitne pomoći pružali su pomoć zbog snažnih paničnih napada.
Pooogleedaaajteee seemaaafooor!
A tu su i rezultati ovogodišnjeg natjecanja. Pobjednice su se popele do cilja za samo 16 minuta, naša Maja i njena partnerica završile su na 3. mjestu.
Evo još pokoja fotkica...
Da bi cure-natjecateljice došle do početne točke, morale su proći preko ovog mostića. Inspirativno za početak natjecanja!
Inače, nudilli su djeci, starcima i početnicima mogućnost da se okušaju (besplatno!) u klajmbanju na neku omanju stijenu, mene je više njih nagovaralo, ali kad sam vidjela stijenu ostala sam uvrijeđena kako im je samo palo na pamet ovako mi nešto predložiti! Brrr, strah mi se uvukao sve do koštane srži! Kao, ajde, ajde, posudit ćemo ti papučice, ovo-ono! Ma, dajte, da si razbijem lice, koljena, laktove, proplačem pred onim masama, da mi se smiju, ufff! Kao fora je da se popneš gore i onda spustiš manjom verzijom one ogromne sajle s kojom su se spuštale natjecateljice. Ježim se i sad kad gledam! 
Prošlogodišnje fotkice iz Starigrada možete vidjeti ovdje.
Post je objavljen 11.05.2008. u 11:11 sati.