>„…Svi su bili zajedno na istome mjestu.
I eto iznenada šum s neba, kao kad zapuše silan vjetar…
I pokažu im se kao neki ognjeni jezici, te siđe po jedan na svakoga od njih.
Svi se napuniše Duha Svetoga…
Braćo i sestre!
Isus pronalazi svoje učenike nakon uskrsnuća, pune straha, razočarane zbog njegove smrti na Križu (Ivan Šaško). On koji je razrušio okove smrti, tu radosnu vijest želi ugraditi kroz 40 dana, u njih, jer im je trebalo to vrijeme radi duhovnog sređivanja, nakon muke i uskrsnuća Isusova (paralela: 40 dana je Isus bio u pustinji na početku svoga javnog života, spremajući se za susrete s ljudima). Sveti Ivan Ev. posebnu pozornost pridaje znakovima Isusove muke, tj. znakovima ljubavi koja ga je odvela na križ. Iz boka mu je potekla i posljednja kap krvi i vode. Upravo to što je postigao svojom mukom želi dati apostolima, a postigao je božanski dah ili odjeću svijetlosti i slavu besmrtnosti. Pedeset dana nakon Uskrsnuća (50 dana nakon pashe), Isus daruje apostolima mir, oproštenje grijeha i snagu Duha, kako bi nastavili u svijetu Isusovo djelovanje. Daje im neizmjernu moć Duha Svetoga (hebr. ruah, grčki pneuma), koji po njima, želi ući u cijeli svijet, jer „Duh-pneuma puše gdje hoće i kako hoće“ (Bonaventura Duda).
Čudo Pedesetnice je u tome što Mala skupina izlazi pred mnoštvo, ne ostaje zatvorena u sebi. Ispunjeni Duhom Svetim, iznose svjedočanstva i poruke Isusove mnoštvu, što se može potvrditi Isusovim riječima:
„Vi ste sol zemlje“.
Nitko nije to preveo – med zemlje, niti je kvasac koji je uzrok rastu, bilo gdje preveden kao sredstvo za upravljanje. Ispunile su se Isusove riječi:
„Primit ćete snagu Duha Svetoga i bit ćete mi svjedoci“ (Dj 1,8).
Sadržaj blagdana Duhova je vrlo interesantan: pedeset dana nakon Isusova uskrsnuća je zapravo prvi blagdan zbližavanja različitih naroda - ujedinjenje naroda. Evanđelista Luka izvještava o prvim Duhovima, prisutnost mnogih naroda, jer u Jeruzalem se tih dana slio silan svijet. Bili su prisutni s dalekog istoka Parti, Medijci, Mezopotamci… i sa zapada mnogi, sve do Rima (Bonaventura Duda). Čudesan događaj! Oko tri tisuće ljudi se obratilo na kršćansku vjeru.
Ovo duhovsko čudo, silazak Duha Svetoga nad apostole, je imalo i svoje obilježje u daru jęzika: apostoli su tako govorili da ih je svatko razumio na svom jeziku. U Bibliji Staroga Zavjeta, se spominje rasap staroga svijeta, Bogu neprijateljskoga, koji se razišao kod kule babilonske, a počinje novi Božji svijet koji se okuplja u Crkvi. Ta Duhovska Crkva u sebi nosi svjetsko poslanje Uskrsloga Krista:
„Idite u sav svijet!“ (Mt 28,18).
Od običnih Galilejskih ribara postaju neumorni apostoli. Ruke koje nisu nikad pridržavale pero, tada pridržavaju Isusove uzde cijeloga svijeta. Neuki ljudi nastupaju kao vrhovni učitelji, vođeni Duhom Svetim. Ne plaše se šiba, tamnica, lanaca, pa ni same smrti. Mučeništvo smatraju odlikovanjem. Odakle im ta snaga i heroizam? Duh sveti nije došao, da samo neko vrijeme ostane u svijetu, već da uvijek bude među ljudima, sve do danas.
Vjera nas uči dopustiti Duhu Svetome da i našim srcima upravlja, da i preko nas putuje do drugih. U proteklih sto godina se često čulo pitanje: Postoji li Bog? Godine 1968. na zidinama Pariškog Sorbonskog sveučilišta pojavio se grafit s pitanjem: „Jeste li znali da postoje kršćani?“ Pitanja svakidašnjice su: drogiranja, pretjerana bogaćenja, izazivanja siromaštva, socijalne nepravde ili ratovanja, zagađivanja okoliša, manipulacije…
Na razmišljanje o značaju današnje svetkovine nas potiče kratak isječak iz velikog izlaganja sv. Pavla apostola o Duhu Svetome i njegovim darovima, potrebnima za svagdašnji život. Darovi Duha općenito se nazivaju karizme. Ti darovi se mogu kod Svetoga Pavla svesti u tri osobita: dar upravljanja – dar naučavanja – dar čudotvorstva i caritasa. Zbog toga imamo u Oborovu kuću Caritasa, jer su pred Bogom i štićenici toga doma, koje ovdje vidimo, jednako veliki kao i svatko od nas.
Duhovi su dar Uskrsloga svoj zajednici, rođendan Crkve. Zacijelo bi tadašnji vlastodršci htjeli da su apostoli ostali u strahu, povučeni od ljudi. Valja poslušati Sv. Pavla kako prispodobljuje sliku Crkve, slici ljudskoga tijela. Tijelo je sastavljeno od različitih udova, koji se uzajamno potpomažu, tako i kršćanska zajednica. Sveti Augustin piše: „Čitavi Krist to je – glava i udovi. Glava je jedinorođeni Sin Božji, a tijelo je njegovo Crkva – Zaručnik i Zaručnica, dvoje njih u jednom tijelu. U živu se tijelu udovi uzajamno dopunjuju i tako ostvaruju dobrobit, i samih sebe i cijeloga tijela. Smrću nestaje uzajamnost. Organizam se rastače. Organi nisu više ni sebi, ni tijelu korisni. Duhovnost, unutarnju uzajamnost, jakost srca nam upotpunjuje vjera, kroz koju smo živi udovi Kristova tijela: „Svi ste vi jedan u Kristu“ (Gal 3.28).
Apostoli su u Duhu Svetom shvatili i prihvatili, svu dubinu misterija Isusova (Bonavetura Duda). Isus za njih, dojučerašnji čovjek, je zapravo Novi Čovjek i Kyrios-Gospodin-Gospodar: svemira i povijesti, svega čovječanstva i svakoga čovjeka, kao onaj koji je za svijet, za čovječanstvo i za svakoga, na križu umro, u grob pokopan, te iz groba uskrsnuo. Njegove ranjene „ruke i rebra“ znak su ljubavi - neizrecive i neiscrpne. Odatle i čudesni Isusov pozdrav: „Mir vama!“ Odatle slijedi i uputa učenicima da nastave pronositi tu radosnu novost, radost i mir, do granica zemlje, do svakog ljudskog srca: „Primite Duha Svetoga“ i opraštajte!
Duh Sveti je oprosni Duh, darovan od Uskrsloga Krista svoj zajednici, Crkvi. Po krstu i svetoj potvrdi postajemo ljudi Duha. „Primi pečat dara Duha Svetoga!“ govori biskup, potvrditelj firmaniku. Isus nas poziva, da kao nositelji Duha, budemo ljudi mira, mirotvorci, oni koji se mogu dogovoriti i poštivati, kako u najlakšim, tako i u najtežim životnim trenucima, jer: „Pravda će se i mir sastati – Ljubav i Vjernost zagrliti“ (Ps 85). Vjera nas nuka na molitvu, razboritost i požrtvovnost u domu i izvan doma, u domovini i u stranom svijetu. Prije nekoliko dana je stradalo mnogo ljudi, u Mianmaru, bivšoj Burmi, od prirodne katastrofe, od ciklona. Preživjeli trebaju ljudsku pomoć, u lijekovima, hrani i novcu.
Tko vjeruje taj i razmišlja, tko razmišlja taj i vjeruje. Duh božji, Duh branitelj, Duh posvetitelj, našu ljudsku vjeru nadopunjuje. Vjera nije samo razmišljanje, molitva i riječ, već djelo i pomoć onome kome mogu pomoći. Hvala ti brate i sestro, na svakom tvom dobrom djelu.