Pjevao je Aki da se mijenja,
da u ljubav vjeruje
i da se boji odrasti.
Ja se mijenjam,
nekad sa strahom
gledam svoje novo ja,
nekad s radošću
mislim da ide na bolje.
Nekad želim biti
točno takva kakva jesam,
a nekad nisam sigurna
kakva sam i jesam li uopće
i možda sam zapravo
sasvim neprihvatljiva?
U ljubav vjerujem
i mislim da sam zaljubljena
u život, u druge, u sebe,
a onda mi je opet
dosta svega i umorna sam,
i mislim da u meni nema
niti trunke osjećaja.
Onda mislim da me
nitko ne voli,
a možda nikada i neće
i možda je i bolje tako.
Želim biti ono stvorenje,
bezbrižno, iskreno
i s iskrama u očima,
nevino i naivno kao nekad,
a ne na četvrt životnoga puta.
Pa opet, dosta mi je mene
takve kakva jesam bila
ili jesam i dalje,
želim samostalnost,
novo, odraslo
i zaključeno ja.
Post je objavljen 04.05.2008. u 22:04 sati.