Trenutno se opuštam uz melodiju Stonesa i razmišljam o postu koji ću napisati.....oni su prastari(stonesi), nitko ih neće zaboraviti, njih i njihovu glazbu.., ali nije tako sa svim stvarima....
Neke jednostavno izblijede(stvari, uspomene), nestanu, nošene vjetrom i uspomenama, zaboravljenim uspomenama.....
Bila sam na stranici skarabej.net.hr (pod faces)
i gledala te crno - bijele fotografije tih crno - bijelih ljudi....
(to me potaknulo na pisanje....)
Zaboravljenih ljudi...
I oni su nekoć imali život i brojne uspomene, ...a sada ih nema.....zaboravljeni su,
oni sami, njihovi životi, njihove uspomene, i njihova lica...
Na nekima je sjeta, neka su zamišljena, neka sretna, pogledi puni ljubavi i tuge.....
..tko će misliti na te ljude, tko, tko bi i mislio kad su zaboravljeni,
na većini fotugrafija pod ime piše "unknown"....i sada ja postavljam pitanje: "tko?",
to pitanje sada visi u prostoru i vremenu, nitko ga nije čuo, a kad bi ga i čuo na njega nebi bilo odgovora,
moje pitanje obješeno je u ormar na vješalicu i sada skuplja prašinu, baš kao i te fotografije....
Nadam se da će jednog dana naići netko, otvoriti ormar, uzeti vješalice u ruke i puhnuti prašinu....
Post je objavljen 10.05.2008. u 21:42 sati.