Tada sam bio mali, ali koliko se sjecam, ne sjecam se puno toga, a volio bih kad bi se bolje mogo sjecati tih godina. Ali, mozda je bolje ovako da ih zamisljam. Zamisljam svoju baku kako vozi motor, mamu kako nikada ne nosi bh i tatu kako trenira jogu. Tata ima dugu kosu i oblaci sarene kosulje, a na povratku s posla nas sviju pozdravi sa: "Peace!".
Ono sto je bilo, to je bilo kada smo isli na more, a tata satro spačeka na kupreskom pravcu sedamdeset na sat. U trenutku kad smo se mimoisli sa sleperom, kroz otvoreni spačekov krov su, usljed dejstva zracnog pritiska, poletjele iz auta sve stvari koje su mogle letjeti: tatina sarena kosulja, crvena najlonska vrecica, mamin bh, bakina vozacka i magazin "Start". A tog istog dana, nekoliko sati docnije smo se kupali na Zlatnom ratu sa Josipom Lisac i Karlom Metikosom. Nekoliko godina docnije sam se na Punta rati sunco pored Harija Mata Harija koji je nosio kupace gacice marke "Speedo", sto se brzo suse. Deja Vu.
Tih godina je i drug Tito na prolasku kroz Zenicu zaustavijo svoj auto da se pozdravi ko covjek sa Smirenim i da mu kaze: "Evo ti Smireni 200 maraka, nek ti se nadje.".
Na to mu je Smireni odgovorio: "Neka, ostavi to sebi, druze Tito. Ti si na putu.".
Smireni si je kupio papagaja u Meksiku za kojeg mu prodavac iz Gvatemale rekao da zna pricati spanski i Esperanto. Papagaj nije prico nista. Smireni je prvo mislio da je to stres od dugog puta, ali prodje mjesec dana i papagaj ni rijeci. Ni Esperanta ni spanjolskog. Kad je vidno iznervirani Smireni uzeo noz da prikolje papagaja, papagaj od straha progovori: "Nemoj Smireni matereti!".
Smireni je tip koji je sa Hajricem loko ispred robne kuce i pricao svoje price. Hajric je samo klimao glavom kao da potvrdjuje rijeci Smirenoga. Nama drugacicima kad smo se vracali iz skole iz poslijepodnevne smjene bilo nesto fora velika stajati tu i slusati Smirenove price. Kasnije se Smireni smirio, a Hajric mrtav-pijan zapalio, jer mu je cigareta pala na carsav, pa su ga raja do smrti zvala Lauda.
Sjecam se i da mi je Meho zabio gol kroz noge i viko na sav glas: "Zoraaaaan Filipoviiiiic!!!"
Tako se moja fudbalska karijera svrsila na Tuberajtu – livadi u krugu bolnice za plucne bolesti. Valjajuci se po toj livadi svi smo postali pozitivni na TBC. Srecom kaverne su nam vec u desetoj godini zacijelile i kalcificirale.
Otvorena je i kafana 38. uporednik u kojoj se puscala iskljucivo izvorna narodna muzika, a dvadesetak metara dalje u Sariju je glavni hit bio "Tobacco Road". Mislim, nidze veze, a meni opet funkcioniralo bolje nego one tri velike konfesije u sto metara. I dok je tih godina lijepo bilo zalec poslijepodne uz sevdah na radio-Sarajevu; proci pored 38. uporednika je znacilo cuti sargiju i violinu. Bracu Babajic, Mocu, Branu, Milosa i Brku. Danas to mozes cuti kod dzdzihada u Zivinicama i da se upisas od srece. Fala Bogu i vrijeme je stalo.
Omiljena birtija lokalnih hardkor alkoholicara je bila "Grbavica", u narodu poznata kao "Kod tri guza". Nikad mi nece biti jasno zbog cega neparan broj guzova.
Dobro se sjecam da je tata vozio Elan skije Rejndzerke, a kupio si i kristalke. Rejndzerke su bile metalke. Kristalkama sam zaboravio ime. Nekidan me Mario pita zbog cega je u podrumu kod dida bilo onoliko skija. Nemam pojma koji je schwanz bio starcima pa su svake godine kupovali skije. Moje prve na kojima sam ozbiljno proskijo su bile Elan RC04, najbolje skije koje je ikada insan napravio. Jebo svaki inlajnskejt, skirol, bicikl, karving skije i rolsue, koja je to tehnologija bila.
Sa Rejndzerkama je i smireni zimovo u šamoniju '78., kad ga je napao copor vukova. Sreca pa je Smireni bio stalozen. Kako se Smireni brze odgurivo stapovima, tako su vukovi sve brze trcali za njim. U jednom trenutku je toliko zabrzo da je pocelo smrditi na gumu dole od skija. Kad je pogledo na sat, vozio je 200 na sat.
Sjecam se jos i jedne velike turneje i kasete koja je bila soundtrack putovanja: "Elton, Elton John" i "Alo" od Smaka.
Najhipistija od hipisticnih pjesama svih vremena je napisana u sedamdesetim: "What’s Going On". Rahmetli Vrdoljak (boze uzeo si pogresnog Vrdoljaka) pricao je o ovoj Gayeovoj pjesmi kao o pjesmi stoljeca. Neki ljudi se je sjecaju kao legendarnog hita Ray Charlesa, a ja zamisljam svog tatu kako je slusa, ali ne onu od Gayea, vec onu od Rory Gallaghera.
Post je objavljen 10.05.2008. u 19:14 sati.