Ljubav...kad nam jednom
useli u srce,
tad joj je tu pravo,
vječno mjesto...
Ma koliko puta odlazili i
vračali se
ljubavi nitko ne može
oduzeti njen prijestol...
Ona gospodari,ona vlada,
ona nas nosi,
samo ljubav može spajati i
različita bića,
i ona koja nikad,zbog
naravi,zajedo ne bi bila,
ona je u stanju da spoji,
usreći i velića...
Pružanje i davanje,moraju
biti u ravnoteži,
bez obzira tko je u vezi
dao više,a tko manje.
Ona gleda samo
zajedničku količinu
emocija,
jer ne postoji vaga što
mjeri pojedinačno
osjećaje.
Ljubav ponekad zna i
da zaboli,da pogodi,
naročito kad se netko
uplaši za svoju
slobodu...
Ali,ako je u pitanju prava
ljubav i pravi osjećaji,
svi problemi među
voljenima nestaju,padaju
u vodu.
Ljubav u nama postoji,živi,
cvjeta,buja,
predajemo se tom osjećaju
srcem punim sreće.
Jer kada se dvoje
vole i osjećaju,
zar od ljepote te ljubavi
u nama ima nešto veće???
Post je objavljen 10.05.2008. u 18:37 sati.