U ljeto 2005. godine dok sam išao prema stadionu vidio sam puno navijača koji su također došli pogledati prijateljsku utakmicu Dinamo-Željezničar. Ljudi su se zaželjeli nogometa, nakon stanke i nakon sezone koja je doista bila nezaboravna (kako je ironično pisalo na jednom transparentu- "hvala Vam za nezaboravnu sezonu") budući da je Dinamovcima uspjelo da ne budu među prvih 6 i odu u ligu za opstanak.
Iz obližnjeg kafića je izašao jedan lik koji mi se činio nepoznatim, te glupavo rekao: "...fukaš šta?"
Da sam bio (pre)oštra jezika, mogao sam mu rući "Da, tvoju sestru!". Bilo bi to poput intelektualne šamarčine, poklopio bih ga, ušutkao. No ja to nisam rekao, neki kažu "Bolje s budalama ne imati posla". Nekad i jedna riječ može biti kobna, nekad ne moraš ništa reći a svejedno nastradati u tom svijetu nasilja.
Dinamo je sjajno igrao, golovi su padali, na kraju je bilo uvjerljivih 4:0. Tako su najavili sjajnu sezonu.
Kad je bilo poluvrijeme, navijači su se zbili na jednom mjestu sklonivši se od kiše koja je jako padala.Nikad neću zaboraviti to, navijalo se ludo, bila je euforija kao da se osvojila liga prvaka a ne kao da se radi o prijateljskoj utakmici.
I sezona je doista bila sjajna i uspješna...
Post je objavljen 10.05.2008. u 08:50 sati.