Voljela sam svoju baku.
Nije to bila klasična baka/unuka ljubav,ali ljubav je bila.Teško je bilo u potpunosti razumjeti 94-godišnjakinju,onoliko koliko je 94-godišnjakinji bilo teško razumjeti 14-godišnjakinju.Zato sam,kada bih razgovarala s bakom,uvijek birala i započinjala sigurne teme.Najviše sam voljela samo slušati baku,bez sudjelovanja u priči.To je bilo vrlo zanimljivo.Imala je bistro pamćenje i prilično dobro zdravlje koliko ono može biti kad je u pitanju tako stara osoba.Zbog toga su ljudi često dolazili k njoj-znala je sve o porijeklu ljudi iz svoga sela(i dalje),čitava rodoslovna stabla mnogih obitelji i mnogo drugih zanimljivosti.
Iskreno,nikad ju ne bih opisala kao svoju drugu baku-koja mari za svakoga,osim sebe i koja podnosi ono što ničime nije zaslužila.Ne želim time reći da ona nije dobra žena i osoba,naprotiv!Ona je bila jako dobra majka,žena,baka...i to mogu potkrijepiti mnogočime.Uvijek je imala odgovor na sve.Neki bi rekli da je znala biti drska.
Ja to ne gledam tako.
Svake bi nedjelje išla k baki.Dok sam bila mlađa redovno,s godinama rjeđe.Svaki bi nam put(unucima)prije no što odemo dala po slatkiš.Ali doslovce,svaki put.Uvijek bi joj zahvalila,na što bi ona rekla: Bogu hvala! ,što ću svakako pamtiti.
Često je upotrebljavala uvećanice u govoru.To mi je bilo vrlo smiješno.
Svaki put kad bih došla k njoj da ju pozdravim prokomentirala bi mi odjeću.Najčešće džempere,jer se i sama bavila pletenjem.Također bi mi rekla kako sam porasla da me ne može prepoznati.Uglavnom bih odgovarala smješkom.
Pamtit ću je po lijepome.Zasigurno.Zaslužila je to.Proživjela je dugo. Za sobom je ostavila brojno potomstvo-unuke i praunuke.Imala lijep život i bezbolnu smrt.
Počivaj u miru bako.
Oprostite na dužoj stanci-problemi s netom.
Pozdrav!
Post je objavljen 10.05.2008. u 00:04 sati.