mala kavana. treperenje sunca
i stol u kutu za dvoje-
pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
drago, jedino moje?!
mjesece ljubav je u meni rasla,
al nikom to ne htjedoh reći.
bio sam sam, ispijen od čežnja,
a tako blizu sreći.
da l mogo sam slutiti ovog jutra,
blijed još od probdite noći,
da ću ti šaptat riječi,
sanjane u samoći?
i da ću tog jutra, što će vječno
u riznici srca da zlati,
naići na ruku toplu i spremnu
da stisak mi dršćući vrati?
dobriša cesarić
Post je objavljen 09.05.2008. u 23:36 sati.