Imate li vi svoju najdražu ljubavnu pjesmu? Meni nikako ne uspijeva izdvojiti samo jednu. O ljubavi, toj vječnoj temi, svoju je misao kratko i jasno (a tako krasno) izrekao Jure Franičević Pločar:
O jubavi se napisalo puno pisam
jubav je rič koja se izgovara u svakoj prilici
ma još je niko ni izreko...
Otkako je svijeta i vijeka, ljubav je sveprisutna tema o kojoj je mnogo toga napisano i rečeno.
Iako vjerujem da bi bilo nemoguće pronaći dvije osobe koje bi na posve isti način predočile svoje poimanje i svoj doživljaj ljubavi, uočljivo je da postoje već klišejizirani načini opisivanja, primjerice u pjesništvu. Nije lako biti originalan.
Uvijek se razveselim kad pročitam kakvu pjesmu koja me obraduje razigranošću i inventivnošću pjesničkog izraza.
Tako su mi uvijek zanimljivi stihovi češkog pjesnika Jířija Šotole. Sjetih se toga ovih dana pa neka se nađu i ovdje.
A koliko si imala ljubavnika?
A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima
spavala? i što su ti govorili? i kako, kako je bilo? Daj mi mira.
čuješ, daj mi mira, fućkam ti na tvoje
fotografije spremljene u kutiju od cipela.
pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manžetama i u
policama pod rubljem, prestani,
prestani, idi već, kao nesnosnu muhu
pratim očima tvoj lik po svim kutovima, idi,
izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena,
moram se ispavati, idi, rasplini se,
rastopi se negdje u toj narančastoj lokvi pod svjetiljkom,
izgubi se među slovima ove glupe knjige što
je čitam.
idi, ne volim te, ništa neću, ništa te ne pitam,
to me ne zanima,
fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed
i sijed ću te još voljeti, nozaimeisusovo
koliko,
koliko si ih imala?
Za one koji žele još.
Post je objavljen 09.05.2008. u 21:57 sati.