Marketing
Njemački ovčar
Njemački ovčar potiče od starog njemačkog psa Hofwachtera. Prvi put se pojavljuje 1704. god. na dvoru kralja Leopolda l. Konačan oblik poslije dugogodišnje selekcije dao je Mens Emil Frederic von Stephantiz.
Godine 1899. amateri su osnovali prvo Društvo njemačkog ovčara, koje je objedinjavalo vise od 30 000 članova, raspoređenih u stotinjak klubova. Ovaj pas je hrabar, inteligentan, odan u potpunosti, poslušan, podčinjen svom gospodaru. Uvijek u stanju pripravnosti, on žestoko brani gazdu i pri najmanjoj opasnosti, cak i ako nije obučen za to.
Obdaren jednim od najboljih njihova na svetu, postao je majstor u praćenju traga. Ovaj pas sa glavnom osobinom psa koji ima potrebu da dominira, mora da bude vođen čvrstom rukom gospodara, koji ce biti sposoban da mu nametne svoju volju. Obuka će usmjeriti ponašanje životinje, na ovaj ili onaj način. Tako da on može postati opasan mehanizam napada i odbrane, ili pak u drugom slučaju izvanredan kučni ljubimac. Ovaj miran pas, Može veoma dobro da živi u stanu, pod uvjetom da mu se omogući svakodnevno trčanje i da može da se troši. Neophodno ga je kupiti kod dobrog uzgajivača, koji može da vam pruzi sve potrebne podatke o roditeljima psa i njegove karakteristike. U okviru legla, nikada ne treba izabrati štene koje izgleda super aktivno ili uplašeno, jer, prije ili kasnije, ono može da postane agresivno.
Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan pas. Odnos između visine i duzine, kao i stav i uglovanost nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na hladnoću. Muževnost mužjaka i ženstvenost ženke treba da su očigledni. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno da pokaze da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. On predstavlja skladnu sliku prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva povjerenje. Njemački ovčar je kasač i njegov način hoda je dijagonalan redoslijed pokreta nogu. Zbog toga noge treba da su tako uglovane da pas istura zadnje noge do sredine tijela i da prednjim nogama zahvata isto toliki prostor ispred sebe, a da se pri tome linija leđa bitno ne mijenja.
Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. Željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola treba da su jasna i izrazita, sto znaci muževnost psa i ženstvenost kuje treba da su očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne grade u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora da bude vodljiv, da se prilagođava svakoj situaciji i da određene poslove izvršava sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kucni prijatelj, blag u odnosu na povjerenu u okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.
Get your own Chat Box! Go Large!
Njemački boxer
Sama pasmina datira iz 1850. godine kada je stvorena u Münchenu križanjem BULENBEISERA (mostifa) i buldoga. Samo ime Bullenbeiser u prijevodu znači BULL=bik i beiser=gristi, što nas navodi da se je ta vrsta pasa koristila u borbi s bikovima kao i za lov na medvjede. Jasno je da su se za ovu namjenu mogli koristiti samo psi izuzetne snage, hrabrosti, izdržljivosti kao i snažnog ugriza.
Željeći poboljšati neke od njegovih osobina križali su ga s buldogom, pasminom koja se uzgajala u Engleskoj od XII. stoljeća za arenske borbe također s bikovima. Psi su u što kraćem vremenu trebali oboriti bika, uhvativši ga za njušku i tako ga držati dok ne iskrvari i klone od iznemoglosti. Za takvu vrstu pogodniji su bili psi nižeg rasta, snažnih čeljusti, širokog prsnog koša.
Samim križanjem gore navedenih pasmina dobilo se veći i snažniji pas od buldoga, snažnije glave, teže građe, te bijelinom koja se i danas proteže u uzgojnim linijama. Spoljošten nos, razvučeni zubi, nabijena figura odavali su izgled psa koji je odavao strah. Ubrzo je stekao atribut nepobjedivog psa. Naročita popularnost uživali su kod čuvara zatvora, trgovaca stokom, a zbog neobičnog izgleda i kod putujućih umjetnika i cirkusanata.
Ime Boxer prvi put se spominje u knjizi g. Beckmana "Povijest i opis pasa s kraja XIX stoljeća". Ocem pasmine smatra se kinolog Freidrich Roberth koji veliku pažnju posvećivao psihičkim osobinama svojih pasa. Zahvaljujući njemu bokser je zadržao svoje izvorne karakterne osobine, koje ga i danas krase i čine osobitim. Križajući jednog Njemačkog i jednog Engleskog psa dobio je psa koji se razlikovao od tadašnjeg Bullenboissera, ali je zadržao kompaktnost građe, snagu i uz to se odlikovao još elegancijom. Imao je lijepu glavu, snažnu gubicu, kratak trup i izuzetno dubok i prostoran prsni koš. Ubrzo je bokser stekao mnoge obožavaoce, a kruna svega toga je bilo osnivanje Deutscher Boxer kluba 1897. godine sa sjedištem u Münchenu. Iste godine izdan je standard pasmine koji je 1902.i 1905. godine doživio neke preinake, te taj standard još i danas vrijedi.
Post je objavljen 09.05.2008. u 18:01 sati.