Marketing
... I have all the time in the world - to make you mine ;)))))
no.232
Ja: - Pa ono, odveo me kod sebe, u svoj novi stan i proveli smo urnebesno ludu noć. -
Onaj ' Eke ' dio je istinit.
Onaj dolje nije.
Mislim, nešto slično se dogodilo. Ali u mojoj glavi. Ali ništa nova, ne.
Ali činjenica da me R odveo doma iako stanuje na drugom dijelu grada. Da smo bili sami u autu. Onak.
Struuuja.
Nismo puno razgovarali. On je vozio a ja sam zamagljenih očiju promatrala njegov lijepi profil.
I to mi je bilo dosta.
( Aha, da. Kao. )
Na polovici sam svoga života a ponašam se kao šiparica.
Taman kada ga potpuno izbacim iz sistema dogodi se ovakav novi šut, bam, ravno u vene. I gotova sam za kojih slijedećih mjesec dana.
I porazna je činjenica da ne znam spiku.
Ne znam.
Nisam spontana, opuštena, ležerna. Ne znam čavrljati i voditi neke razgovore tek tako.
Generalno ne želim voditi neke razgovore tek tako.
Ponekad poželim da imam taj dar trakeljanja bez – veze.
Jer ako osjećam da za stolom nemam kaj za reći onda šutim. Ali u tome je moj problem. Imam filing da u pola noći, za stolom u društvu koje si je cugnulo, ne djelujem nimalo boemski niti produhovljeno sa svojom tišinom i čašom čega već tamo na kraju stola. Najvjerojatnije djelujem vrlo dosadno.
Da, da - analiziram svaki svoj frikin pokret od trena kada mi se obratio do trena kada sam izašla iz auta ispred svoje zgrade.
Glupa sam.
Zanesena.
I proći će me.
Ali dok je unutra, drma jače od ičega.
To je utjecaj lijepog na moju psihu.
Bojim se reakcije na Davida. Na Davida iz Firence. Kada jednom napokon odem.
Osatavit ću srce pod onom kupolom Gallerie dell'Accademie.
Totalni sam pljuger na lijepo.
Totalno.
Zvuk Ivine violine, pogled kroz rebraste zavjesice, mjesec malo gore lijevo od zgrade škole. Pogled, osmijeh, zvuk glasa dok izgovara moje ime ... teenagerska sranja.
Znam ja da to ne postoji.
Frajer je navlakuša.
Ja volim žnjarati žene. Ziher.
Sve djevojke u prostoriji prasnu u smijeh samo ja zadržim hladan pogled tipa: Ziher?
I njegov pogled koji mi objasni da je to zaista, zaista istina.
Idemo djevojke, sve vas vozim.
Djevojke padaju.
Ovu ću odvesti ovdje, ovu ovdje a onda ćemo ja i Rebecca doma.
Da je R prava, rekla bi: kod mene ili kod tebe?
Ali R nije prava.
R nije prava.
Ona iskoči iz jurećeg vlaka koji će pokupiti nekog drugog putnika i nestati u tunelu.
Post je objavljen 09.05.2008. u 18:17 sati.