Hvala vam svima na lijepim željama, za njih nikad nije kasno!!!
Dns sam malo bezvoljna i muči me previše toga pa ću sama sebi olakšat dušu... Boli me, osjećam da dio po dio odlazi, slamam se, a nemam hrabrosti to priznati sebi, a još manje njemu. Pokušavam biti jaka i držati do toga da mu ne pokažem što osjećam, da mu zatajim da ga volim, al me to guši. Ponekad sam sama sebi ˝teška˝, kao da želim iskočiti iz ove kože. Mislila sam da ću s vremenom moći ići dalje, al ne ide. Pokušavala sam na to gledati kao on, al ne mogu. To je jače od mene...a opet se borim!!! Ne želim to OPET proživljavati, ne želim biti ˝lutikica kojom će upravljati˝, ne želim...
Gledam se i ne vidim više onu curu koja jedva čeka da napravi nešto ludo, neku glupost...nešto totalno otkačeno, al više je ne nalazim. Tražim svoj odraz, al vidim samo tužnu masku. Moj odraz je drugačiji,...jel to ljubav? Ako je ja je ne želim, odričem se toga jer je užasno... tolko dajem, a ništa ne dobivam za uzvrat... ma nije to ili možda?
Nadam se da nije...
Inače uvijek čekam vikend i ˝nabrijana˝ sam da se isplešem i da ispucam sve ono kaj se kroz tjedan skuplja, al da me samo vidite sad... Stvarno ko da je netko iz mene isisao život. Ovak bezvoljno i bezživotno ni ne spavam...stvarno me to umara, čak i više nego posao. Kak neke situacije mogu bit čudne...eh, očito sam predugo bila sretna pa su došle stranice plača i tuge...al znam ja da to ne traje dugo pa...
javim se uskoro...nadam se sretnija!!!
Post je objavljen 09.05.2008. u 16:31 sati.