opet je jutro svanulo....
i moje misli opet lete daleko negdje....
u carstvo tvoje ljubavi....
daleko moje oci gledaju da vide jedno
voljeno bice....
na tren nestaje samoca i tuga,ali samo na tren
jer stvarnost rusi svaku nadu....
jos jedno jutro te odnosi iz mog sna
nestala je tvoja blizina....
tvoje usne su bile samo san....
tvoje ruke odletjele su negdje na krilima snova
u prokletu daljinu....
i kao svako jutro dok mi sunce dodiruje oci
ja opet proklinjem daljinu i jutro koje je svanulo bez tebe....
i ove suze na licu podsjecaju na sinocnju tugu....
samocu....
prokleta sudbina.... daljina i samoca....
VOLIM TE DUSO SVIM SRCEM I PLUCIMA....NEDOSTAJES MI!!!!
Post je objavljen 09.05.2008. u 11:08 sati.