Marketing
To novi šal. Budući.
Neću o politici i bok. Dobro se držim. Ne gledam TV, izbjegavam razgovore na tu temu. Pravim se tupa. Ajd dobro ne moram se previše ni pravit. 
Laprdam gluposti. Cvrkućem. Pričam o štrikanju.
Što ne znači da nemam svoje mišljenje, ali koga ono zanima?
Narod i ljudi samo viču i jedni druge ne čuju. Od vikanja. Od nametanja svog stava. Koji je jedini "ispravan".
Opterećeni sami sa sobom i svojim frustracijama nemaju vremena za čut tuđa mišljenja. To imam svako jutro tu u firmi. Svako prokleto jutro politizira se. Govori o svom stavu. Koji je naravno ispravniji od na primjer mog.
, ili bilo čijeg drugog.
A politika ko politika. Ima svoj život. Svoje uspone i padove. Svoj tok. Samo jedna nevažna stvar u životima ljudi. Vrlo nevažna. A mi smo ju stavili pod "važna stavka" Zašto? Jer je to mjesto u koje se bježi. Od vlastitih problema, vlastite neodgovornosti prema sebi i drugima. Bijeg od metle kojom bi trebali pomest svoja vrata. Bijeg.
Zato kad čujem da neko krene laprdat o politici ja se lijepo pokupim. Nema me. Ne postojim.
Kad krenu pričat, što pričat VRIŠTAT o HDZ-ju i "prokletim komunjarama koji su govna" meni se tlak digne. Te uzmem svoje cigarete i odem van. Popušit cigaretu. Obično to traje oko sat vremena . Idući put otići ću van na klupicu, na sunce.
Nikad se nitko RAZGOVORIMA o politici nije opametio. Nikad. Samo si dižu tlak. Ljute se. Viču . Deru. Vrište. Vrijeđaju.
Toliko od mene za danas.
Nadam se da ću i dalje uspijevat treptat očima, izigravati tupu i nadasve glupu. To mi prolazi.
Zauzvrat dobivam svoj unutarnji mir.
I što? Sad tek vidim da mi za mjesec dana rođendan.
Nemoš ti vjerovat kako te godine brzo idu.
Idem sad malo plakat nad svojom sudbinom.
Teškom.
Godinama.
Borama.
Šmrc.
Post je objavljen 09.05.2008. u 09:09 sati.