Davno, prije mnogo godina mudri ljudi djeci su rekli kako degustibus non est disputandum ili kako bi danas to preveli mnogi urbani stanovnici grada na četiri rijeke o ukusima se ne raspravlja.
Što znači biti urban građanin! Urbs je latinski naziv za grad pa bi urbani građanin valjda bio gradski građanin. Što opet znači da postoji i negradski građanin.
Zanimljivo - novinar uglednog lista u svojem lokalnom izdanju popljuje sve koji nisu gradski građani, usput za njega je to istoznačnica intelektualcu, postavivši se u poziciju estetskog suca kojeg su davno prije mnogo godina u svojoj blizini imali razni carevi, kraljevi ili jednostavnije rečeno tirani, diktatori, satrapi. Ono što nikako ne mogu dokučiti je tko je njegov car, kralj, satrap.
Ili je možda on sve to!
Istina, ova mudra poslovica prema ovom degustibus mogla bi se odnositi samo na hranu, premda, uzimajući u obzir širinu tih mudrih ljudi, ali i njihova jezika, vjerojatno se odnosilo na sve ukuse i neukuse.
Urbani građani ilitiga intelektualci o ukusima ili neukusima promišljaju, kritički se osvrću. Upravo ovo osvrćanje dovodi ih u opasnost da ne vide sebe jer cijelo vrijeme gladaju oko sebe. Ono što ne podnose su oni koji ne dolaze iz njihovod urbanog građanskog plemena tj. intelektualnog kruga trokutastog oblika.
Ta isključivost, svojstavena samo sitnim dušama urbanog građanstva, degenerira činjenicu intelektualnog. U novinama mogu i rade jedino intelektualci, a kad su degenerirali u svom intelektualizmu, omalovažavaju i što je najgore ISKLJUČUJU, iz postojanja sve koji nisu oni.
Davno prije mnogo godina carevi, kraljevi i satrapi su se tako ponašali. I to je bilo normalno!
E danas više nije tako!
Uživajte u svom urbanom građanstvu, degeneriranom intelektualizmu i ne zaboravite da intelektualac pita a ne sudi!!!
Post je objavljen 09.05.2008. u 08:31 sati.