Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/deirdre

Marketing

Jer ona naivna djevojčica odavno žena je postala i morat ćeš se potruditi da bi ostala Ne treba meni samo zlato sjajni dijamanti, netko skupe darove da lako plati. Hoću luda iznenađenja, nekoga da me voli bez ograničenja...

Jednog lijepog ljetnog jutra malena djevojčica sjedila je na zidiću i igrala pokemon igricu na gameboyu. Priđu joj dva dečka.
-Što ti je to? Kakvi su ti to pokemoni? Pa taj ti ništa ne valja. - Kaže jedan od njih.
Djevojčica je jako voljela njene pokemone i odmah se uvrijedila.
-Daj se makni, neću pričat s tobom. Ružan si.- kaže mu ona.
-Ajmo 007 pusti je. Rodice mi idemo na plažu, hoćeš s nama?
-Neću nigdje s njim.
- kaže djevojčica prgavo i potrči prema kući.

Davno je to bilo, još smo bili djeca, i to je prvi naš susret kojeg se sjećam. Nedugo nakon toga on se odselio.
Prije dvije godine šetala sam u centru grada, s prijateljicom. Tad sam imala dečka već dva mjeseca. što je za šesnaestogodišnju curu puno.
Srela sam rođaka i s njim je bio neki dečko, u baggy hlačama, pun narukvica i s popularnom bekemicom. Nakon pola minute počeli smo se prepucavat, ali to više nije bilo ono dječije, bilo je tu nešto drugo. Nešto više. Pogled na rastanku.

Sljedeći vikend iziđoh van s prijateljicama, dečko mi je ostao doma bolestan. Plesale smo i zabavljale se dok mi odjednom nije prišao na plesnom podiju.
-A gdje ti je dečko?
-Doma je, bolestan.
-Pozdravi ga.
- Uputio mi je osmijeh i nestao.
Sljedećeg jutra rođak mi je rekao da je to 007,i da je došao u grad preko ljeta. Nisam ga prepoznala. Iz malog bucmastog dječaka pretvorio se u prezgodnog dečka.

Sljedeću večer izišli smo van. Ja, on, moj rođak i frendica. Cijelu večer smo se prepucavali i pričali, bilo mi je tako ugodno s njim. Ali kao što nas je moj rođak ljubazno podsjetio, oboje smo imali nekog.

Nakon par dana održavao se Jolin koncert, a on se nenadano pojavio. Došao me posjetiti na poslu i odlučili smo poči skupa na koncert. Tada smo se prvi put poljubili. Bili smo skupa cijelo ljeto, dok nije ponovno otišao.
Čuli bi se povremeno. Ubrzo je došlo i iduće ljeto, ali ja nisam željela biti s njim. Nisam htjela ponovno biti druga i nisam htjela ponovno patiti kad bude odlazio.
Ali sada sam mu prva, i nadam se jedina. I iako patim svaki put kada se rastajemo, mogu to podnijeti jer znam da se ne rastajemo zauvijek.

Post je objavljen 09.05.2008. u 08:17 sati.