Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/boric

Marketing

Tahir Pervan-ZULUM

XII
...Vezirka otvori oci.Je li to noc?Ne,ipak malo vidi.Eno,jos se crveni krvavi trag kud je zaslo sunce.
Presijece je u stomaku.U krizima.Noge ne osjeca.Pokusa da se pridigne,ali ne ide."Cekaj,sta je to bilo sa mnom?Je li me neko ubio?Je li bilo pucanja?Gdje mi je sincic?Hej,tesko meni,kukavici sinjoj",vrisnu Vezirka,kad s desne strane ugleda sina kako mrtvim,sirom otvorenim ocima,gleda nekud na zapad.Na celu mu je zjapila velika tamna rupa.Mozak se rasuo okolo.Zaplaka gorko,
cijelim tijelom,nalakti se preko stomaka u pravcu mrtvog sina,ali ga ne moze dohvatiti.Htjela ga je zagrliti,stisnuti uza se,zastititi,oplakati.Ali bol je ponovo vrati u stvarnost i ona napipa ranu na nozi,
na butini.Izvuce svitnjak i njime veza nogu povise rane.Htjela je Hamidu zatvoriti oci.Lijeva strana tijela joj ne dade ni cenat naprijed.Iako je padao mrak,ugleda polomljene kukuruze,tragove konjskih kopita.
Iznenada,iza ledja,zacu necije korake.Nije imala snage ni da legne,a kamoli da bjezi.Pred nju istupise dvojica ljudi,koji joj se ucinise kao sablasti,ocrtavajuci se prema jos svijetlom nebu.Bili su to njezine komsije Jefto Kundacina i Jefto Kasikovic.Poslali su ih da sklone mrtva tijela.
-Sta da cinimo Jefto?Vojvoda rece da su obadvoje ubijeni,a vidi ovo?-pitao je Kasikovic.
-Ne znam,mili brate...Nista ne znam-rece ovaj i uputi se na potok Vrijeku,sto je proticao dvadesetak metara nize.
Vratio se nakon desetak minuta,uzeo mrtvo djecakovo tijelo i odnio ga nekud.Potom je stao pred
Vezirku i,ne gledajuci u nju,kazao:-Ne smijemo ti pomoci!
Skidose svoje puske,okrenuse u nebo i ispalise nekoliko hitaca.Vezirka najprije strecnu,a onda ih zacudjeno pogleda.
-Ovi pucnji su znak da smo te konacno dotukli-rece Kundacina.
-Ako si u stanju da s tom ranom predjes Dabarsko polje-oglasi se Kasikovic-onda si spasena...Tamo
u Nurkovini su jos dvije muslimanske kuce,koje stite nasi ljudi.Samo tamo ti je sigurno i nigdje vise...
Okrenuse se iznenada i nestase kroz kukuruziste.Vezirka je najprije sjedila minutu-dvije,ne vjerujuci usima i ocima,a onda se cetvoronoske uputi u pravcu udaljene skriljave svjetlosti,za koju joj Jefto rece da je Nurkovina.

Post je objavljen 09.05.2008. u 00:32 sati.