Marketing
08.05.
Danas me nose neki čudni osjećaji. 8.5. je. Dan koji je na neki način obilježio moj život. Na taj dan izgubila sam dvije jako važne osobe u svom životu. U saobraćajnoj nesreći život su izgubile moja majka i sestra. Prije točno 20 godina , krivnjom nepažljivog vozača ( kojem nikad nismo dokazali krivnju jer je bio utjecajna osoba ). Zbog te dvije osobe ja sam se osjećala voljeno, posebno, poput princeze, od njih sam naučila što je nesebična ljubav, od njih sam naučila što je dobro a što zlo. Samo jedan trenutak okrenuo je moj život za 360 stupnjeva. Shvatila sam u jednom trenu da nije sve ružičasto. Već dvadeset godina se pitam zašto. I nikad ne prestaje ona ista bol. Kad prolaze rođendani i blagdani, na dan mature, kad sam upoznala svog sadašnjeg muža, na dan našeg vjenčanja, na dan rođenja Katarine, pa Karla, Franke, kad ste sretni ili tužni a ne možete to s njima podijeliti.
Danas ću otići do groblja, zapaliti svijeće. Jedino to još mogu. Iako me ne čuju, reći im:“ volim vas“. Uvijek ste mi u mislima.
Post je objavljen 08.05.2008. u 23:31 sati.
