Marketing
Sodoma, Gomora, Berlin i Tokio
Sad ću vam ja reći - svaka bi obitelj trebala raspolagati barem jednom perikom, jerbo vlasulja (Marija Jurić Revisited!) predstavlja nepresušno vrelo zabave & veselja za cijelu familiju + kućne ljubimce, viđi fotke!
Plus, poslužit će prijateljima i susjedima!
Ček samo kad se u Zagreb dovlečem sa svojom crvenkom!
Djeca se smiju, igraju se princeza i vještica, muž je sav ustreptao dok mu se po kući mota neka nova riđokosa amazonka (a ono ista stara štraca, samo novo pakovanje, he-he!), žena sretna jer je za trenutak netko drugi, a nije riskirala kiselinom oprženi skalp. Ko na filmu.
Nego, to je onaj obećani odgovor Srdelici kako ću otplatiti Mjau Mjau.
Podat ću se zaperikirana bogatim muškarcima. Ili ja ili Pajo. Može i kuja. Malu ne dam.
Predosjećajući valjda skoru nužnost dodatne zarade, jadranskoj sam gospođici još iz Berlina SMS-ala da sam si nabavila crvenu periku, rekvizit svake iskusne žene.
Bijaše to zanimljivo iskustvo. U sumrak, da ne kažem sanset, natandrčila Virtuela periku na glavu (ne valjda na muf!) i šeće s dječjim kolicima po Oranienburger Straße-u, a oko nas sve neke neobične žene; ljepotica do ljepotice, svaka u čizmama do minđe i u nekim opakim korzetima! Svako malo pogledavaju u mene i moju periku, pa onda u sisanče Gicu, pa onda opet u mene i periku. Misle valjda - nelojalna konkurencija! Jeomepatak, dobro da nisam batine popušila! Što ja znam što je Oranienburger Straße - bio nam hotel u susjedstvu!
Nego, sad ću vam pričati o Pajinim kurvarlucima, i to onim pravim. Kod najstarijih zanatlijica.
A evo vam i imidža. Da razbijem monotoniju teksta.
Nema veze s kurvarlukom, baš su mi slatki.
Pajo bijaše nesretna i prištava djevica od šesnaest-sedamnaest ljeta kada se na proputovanju Europom zatekao u zapadnom Berlinu.
Nije mu vrag dao mira pa se krenuo muvat oko prijateljica noći.
Iskusne su trgovkinje ekspresno obradile mladu budalu pa se prištonja, dok si rekao KEX, zatekao u sobi s jednom od šlapki. (Šlapanje je prostitucija po češki. Šlapat je hodati, koračati, gaziti. Jedan od šefova lokalnog NGO-a za zaštitut prostitutki preziva se Šlapka!).
He-he, i tako bi moj Pajo konačno izgubio cvijet svoje mladosti s nekom Kirsten iz Crvenog Distrikta da Kirsten nije ogladnila pa je onako usput, dok je mališu vukla stubištem u potkrovni stan, zagrizla u vrući kebab koji je taman kupila kod Turčina u prizemlju.
"Trebala si to vidjeti! Joj, kako joj se cijedio taj kebab! Meni se smučilo!" - kakio je desetak godina kasnije prenemagalo-Pajo kada mi je na nekoj gozbi tuten u Pragu opisivao svoja seksualna iskustva iz market ekonomije.
Ne samo da Kirsten nije imala manire za stolom, nego je sirotica na noćnom stoliću držala i revolver!
Pajo se ustrtario, malo kebab, malo noćni stolić, i počeo petljati da on ipak ne bi.
Kirsten je uskliknula: "Ma, to je plastika!" i turila mu gančinu pod nos.
"To je samo da zaplašim neugodne mušterije!"
I kako sad da joj Pajo kaže da ipak nije magnum nego kebab???
"Ja ipak ne bih", cvili budala, a onda poput prave sjevernoameričke pizde zakuka: "Ja bih svoje novce nazad!".
Tu je Kirsten popizdila pa mu je rekla nek se jebe s njom ili sam sa sobom, al' da mu ona novce vraćati neće na što je prefriganac uskliknuo: "Ali ja sam maloljetan!".
E, ondak je Kirsten ipak uvidjela da s budalom neće ići, tko s djecom liježe, ustaje popišan, taman sam se prisjetila ove mudrosti kod Babla na blogu, pa je budali vratila trideset posto love, ne znam kakva joj je bila tarifa u to doba i strmopizdila ga niz stepenice u prizemlje pred bordelo ne bi li ga Turci rastranširali za sljedeći kebab.
Druga epizoda - i posljednja, koliko je meni poznato - događa se u Tokiju gdje je mladi, friško diplomirani student Pajo doprašio iz Montreala.
Tamo Kanađani i Ameri podučavaju engleski. Lova je izuzetno dobra, u par godina otplatiš studentske kredite. Zaradu ne stigneš spržiti, jer toliko radiš da jedva stigneš spavati.
Tamo je naš grešni junak, bludnik Pajo, svratio do neke zgodne Korejanke, jerbo mu s lokalnim curama baš nije išlo.
Cura je taman krenula s poslom, kad zazvoni telefon!
Na drugoj strani žice - Južna Koreja.
Djevojčina majka, pita je za zdravlje.
I tako njih dvije razglabaju što je nova, kakvo je vrijeme ovdje - kakvo tamo, kad se Chung Cha udaje i tko će joj biti kuma, a djevojka sveudalj ručno obrađuje klijenta, baš jedna dirljiva scena!
To je koštalo sto dolara. To isto mi je ispričao kreten na onoj praškoj gozbi u ljeto 1992. pa smo (nazočna) sestrična i ja; ona friška izbjeglica iz BiH, a ja totalno dekintirana single mother, jednoglasno uskliknule: "Što nisi meni ponudio sto dolara???".
Inače, pričao nam još da su Japanci baš ludo otkačen narod po pitanju seksa - vrlo različiti od nas Zapadnjaka.
Recimo, krenuo jednom veliki autobus prepun uposlenika Pajine firme iz Tokija za Kyoto. Neki team building, neki bakrači. U autobusu četrdesetak odraslih muškaraca i jedna jedina žena, neka mlada Amerikanka, isto učiteljica engleskog.
Kako skratiti dosadne sate do Kyota?
Vozač flegmatično pušta video s najnormalnijim filmom za takva putovanja i za takve grupe.
Na ekranu pornjava, neki teški sadizam, vezivanja, mučenja, djeca vrište, žene stenju, kuknjava i škrgut zuba, ludilo brale!
Japanci sjede i gledaju kao da im puštaju dnevno izvješće o Dow Jones indexu, onih nekoliko Sjevernoamera u busu sakrilo se pod sjedala.
Na koncu se cura digla i rekla: Cut the crap!, ja ovo gledala ne bum, pa su valjda promijenili film. Možda Bambija ili neke anime, tko će ih znati...
Evo vam Nobuyoshi Araki za ilustraciju. Ja si idem peglati periku.
Post je objavljen 08.05.2008. u 23:17 sati.