S ušima koje podsječaju na leptirova krila (papillon na francuskom znaći leptir), malena, fine svilene guste dlake, ova pasmina izgleda kao klasičan kučni pas, koji živi promatrajuči svijet oko sebe iz vlasnikova krila. Ipak, nije tako. Ako se sa njim ispravno postupa, Papillon se može izvrsno naučiti poslušnosti, a budući da je dobro građena i fizički zdrava pasmina, pogodan je i za selo i za grad.
Dalmatiner
Nasmiješeni pjegavac vesele ćudi, inteligentan i dobar prijatelj djece, pas dalmatiner omiljen je u obiteljima.
Kada u popularnoj britanskoj humorističkoj seriji "Zvonili ste milorde", u posjet lordu Meldrumu stignu "visoki" gosti, dakako dramaturški izmišljeni, kralj i kraljica Dalmacije, njegov osebujni brat Teddy upita: "To su oni iz čije je zemlje pas dalmatiner?" Iako se radi o vremenima iz prve polovice prošloga stoljeća i iako su baš Britanci neko vrijeme bili među brojčano vodećim turistima na Jadranu, vjerojatno bi većinu pojam Dalmacije prije podsjetio na spomenutu pasminu zanimljive prošlosti, nego li na čarobnu "obalu tisuću otoka". Ovaj uzorni čovjekov pratitelj i cijenjeni kućni ljubimac, jedna od pet autohtonih hrvatskih pasmina, kako piše David Taylor u knjizi "Vaš pas", premda nosi ime jednog od najpoznatijih krajeva naše domovine, u hrvatskim ga krajevima u autohtonom obliku više nema. Neki kinolozi sumnjaju u njegovo podrijetlo, no njegov se lik može pronaći na grobovima dalmatinskih velikaša i u gradskim statutima primorskih gradova, gdje ga nazivaju "'malim danskim psom". Iako je podrijetlo psa dalmatinera obavijeno velom davnih vremena, većina autora i povjesničara slaže se u tome da se radi o drevnoj i čistoj pasmini. Neki drže da je njegov rodni kraj Egipat, gdje su lovački psi s točkicama po koži uklesani u prizorima na faraonskim grobnicama. Drugi ga pak, smještaju u Indiju, no najpopularnija ga teorija ipak pripisuje našoj Dalmaciji. Neke zbunjujuće rasprave o njegovu podrijetlu najvjerojatnije imamo zahvaliti i brojnim zemljama koje su kroz povijest vladale dalmatinskom obalom. Bilo kako bilo, pas dalmatiner spominje se 1737. i u arhivima đakovačke biskupije, opisom koji mu posve odgovara, pod ime-nom Canis dalmaticus.
Staroengleski ovčar
"Bog je stavio dlaku ispred očiju Bobteila da ovaj ne vidi greške onih koje voli".
Ova rečenica je internacionalni moto ljubitelja ove pasmine i predstavlja dušu Bobteila - DOBRA DUŠA! Staroengleski ovčar je jedan fantastičan pas koji osvaja svakoga ko ga jednom vidi.
Ako pomislite na pse kod kojih ne uspijevate razlikovati glavu od zadnjeg dijela, na psa koji će "zalijepiti" svoje prljave šape na vaše grudi i ostaviti znak... to je Bobteil, ali znajte, ako uspijete prepoznati glavu i podignete dlaku, vidječete dva velika oka, najbistrija, najsimpatičnija i najsvjetlija koja ste ikada mogli zamisliti. Voljeti Bobteila je jednostavno.
Za njegov opis upotrebljeno je čak šest pridjeva: jak pas, kompaktnog izgleda, velike simetrije, mišićav, robustan i zbijen (masivan).
Tipičan predstavnik se nameće na jedan specifičan i nezamjenljiv način. Kad hoda pomjera lijevu prednju i lijevu zadnju nogu istovremeno. Ovaj hod je karakterističan kod malo psećih rasa, a karakterističan je za mnoge divlje životinje, pa i medvjeda (još jedna sličnost sa Bobteilom).
Njegov kas je dug i izgleda kao da lebdi, a bez zamora može preći velika rastojanja zahvaljujući jakim zadnjim nogama i šapama, kao i solidnom prednjem dijelu. Što se galopa tiče, rijetko je sresti psa koji galopira tako elastično i prirodno.
Uz veliku simpatiju koju ovaj robusni i dlakavi pas povlaći za sobom, zajedno sa prašinom i zemljom koju svakodnevno pokupi, ima i puno drugih karakteristika koje ga svrstavaju u red savršenih pasa.
Živahan je, umiljat do besvijesti, druželjubiv, sjajnog karaktera, što vam omogućava da mu bez ikakvog straha povjerite štene od dvadeset dana, malo mače ili dijete staro par mjeseci.
Iako je velikog i čupavog (strašnog izgleda), nećete naći slađeg, pristojnijeg, a jako teško i većeg šeprtlju od Bobteila.
U svojoj postojbini je izuzetno popularan zbog brižnosti koju pokazuje prema tek ojarenim jarićima. Pažljivost koju mnogi uspoređuju sa majčinskom ljubavlju.
Neke osobe koje nedovoljno poznaju, a nikada nisu imale Bobteila, sklone su tvrdnji da on ima jedino ulogu igračke, te da nije u stanju obraniti ni gazdu, ni kuću, ni stado. To nije točno. Bobtail je dobar čuvar, a oštar je samo prema zlonamjernima (sjetimo se samo da je Bobtail u svojoj prošlosti branio stada i od vukova i od medvjeda). U suštini je to povjerljiv i druželjubiv pas, a instinkt i natprosječna inteligencija omogućavaju mu da osjeti zlonamjerne.
Mada djeluje kao fraza, svako ko želi nabaviti Bobtaila mora imati u vidu da je njemu ljubav važnija i od hrane.