Totalno sam iscrpljena. nekako kao da zadnji atomi snage nestaju iz mog tijela. valjda je danas takav dan (ili sam sebe tješim) . Fali mi zraka i usprkost dobrom i lijepom danu nikako da se trgnem, pomaknem, da nešto posložim. Hvata me tjeskoba, strah... ne znam... neka težina na duši. Boli me šta mogu. Stalno prisutan osjećaj unutarnjeg nemira u posljednja dva dana nekeko raste, muči me nespavanje. Nije to klasična nesanica...ono- ne mogu zaspat. To je isprekidan san ... nekakav košmar, brdo nepovezanih snova koji mi ne daju zaspat. Budim se tisuću puta i ne mogu uloviti jednu noć normalnog sna. Eto, baš sam potonula zadnja dva dana. čak i po ovoj tipkovnici lupam samo da lupam...laku noć.
Post je objavljen 08.05.2008. u 21:59 sati.