Srijemska bojišnica – listopad 1944. do veljače 1945.
Opća situacija na europskom ratištu početkom 1945.
Nakon neuspjeha velike protuofenzive njemačke vojske u Ardenima i kod Blatnog jezera tijekom zime 1944. na 1945., Njemačka vojska potrošila je svoje posljednje operativno-strateške pričuve. Njemačka je politički usamljena, ekonomski potpuno izolirana i blokirana, a strateški je potpuno okružena Savezničkim Armijama. No, unatoč svemu njemački vojnici i dalje se na svim bojišnicama bore očajnički želeći odložiti dan svojeg konačnog poraza. Hitler se još uvijek nada u mogući rascjep u savezničkim redovima, te vjeruje u skoro dobivanje novog oružja koje bi Njemačku moglo spasiti totalnog poraza. Izvršena je još jedna totalna mobilizacija pričuvnika i dobna je granica sada spuštena na samo 16 godina, a njemačke armije još uvijek su dobro opremljene ratnom tehnikom i ratnim doknadnim materijalom. Onda sredinom ožujka 1945. Frontovi CA izbijaju na crtu: rijeka Odra – slovačke rudne planine – Blatno jezero – rijeka Drava i spremni su za konačni udar na Berlin od kojeg su sada jedva 100 km. Krajem ožujka 1945. zapadne savezničke Armije izbijaju na rijeku Rajnu i spremaju se zauzeti Ruhrsku oblast, te produžiti napredovanje u susret CA. No, tijekom cijele zime 1945. postrojbe zapadnih Saveznika prikovane su u Italiji i zapele su na utvrđenoj Gotskoj crti koja se protezala: jezero Komacio – Bologna – Toskanski Apenini. Probojem ove crte savezničke postrojbe jednostavno poput poplave razlile bi se dolinom rijeke Po i mogle bi nastaviti dalje prema Austriji. Na području ex Jugoslavije postrojbe NOVJ uz bojno sudjelovanje postrojbi CA vode zajedničke operacije na području sjeveroistočne Srbije i Beograda, a ostalih 36 divizija NOVJ također vode operacije za izbacivanje njemačkih postrojbi. Tako su do kraja 1944. godine njemačke postrojbe izbačene iz Makedonije, Crne Gore, Srbije, većeg dijela Bosne i Hercegovine, te Dalmacije. Time su postrojbe NOVJ uspostavile jedinstvenu i neprekidnu crtu bojišnice od Drave preko Srijema, kroz BiH i djelomično Likom sve do Jadranskog mora. Time se ta crta bojišnice uklopila u neprekidnu crtu bojišnice Saveznika koja je okružila Njemačku vezujući krilne njemačke Armije na sebe i omogućivši koordinaciju sa savezničkim Armijama u Italiji i Mađarskoj.
Stvaranje Srijemske crte bojišnice i borbe na istoj
Neki teoretičari i vojni stručnjaci pod nazivom 'Srijemski front' podrazumijevaju više operacija glavnih snaga NOVJ, (odnosno JA – kako će uskoro nositi naziv postrojbe dotadašnje NOVJ), a koje su vođene tijekom perioda od listopada 1944. do travnja 1945. godine na sjevernom bojištu 'Jugoslavenskog ratišta' omeđeno rijekama Dunav, Drava i Sava. Cilj tih vojnih operacija u početku je bio spriječiti njemačke armije da se organiziraju na crti obrane koja se protezala crtom: Dunav – Drina - Jadransko more, a glavni napor udara trebao je biti na smjeru: Vinkovci – Slavonski Brod – Zagreb. Tako će postrojbe 1. armije JA, nakon zauzimanja Beograda, težište djelovanja prenijeti na smjer: Zemun – Srijemska Mitrovica – Vinkovci. Čim su se poražene njemačke postrojbe izvukle iz Beograda, odmah su počele utvrđivati niz uzastopnih obrambenih crta (njih sedam – po Athumanunhu) u području Srijema. Sve ove obrambene njemačke crte bit će masovno zapriječene i uporno branjene uz povremene protunapade i protuudare na postrojbe JA koje se budu uklinjavale. Njemačke postrojbe posebno će za tu svrhu iskoristiti snažnu prirodnu zaprijeku – Frušku goru. Upravo će Fruška gora sa svojim tadašnjim 500 ha šumskog prostora biti posijana PP nagaznim i poteznim minama, ispresijecana brojnim uzastopnim crtama rovova, kretnica, bunkera, podzemnih skloništa i cijelim nizom uzastopnih pojaseva raznih zaprijeka. Fruška je gora za postrojbe JA postala 'šuma smrti', jer dotadašnje partizanske postrojbe nisu bile vične frontalnim napadima, pa su pretrpjele izuzetno velike i teške gubitke. Kako su ti gubici bili strašni Athumanunh će navesti neke od primjera. Naime, u napadu na utvrđeno naselje Veliki Radinci kod Srijemske Mitrovice, 2. brigada 6. ličke divizije izgubila je samo tijekom jedne noći oko 1000 vojnika (KIA + WIA – mrtvi + ranjeni). Nadalje, 8. brigada 1. proleterske divizije u samo jednom napadu izgubila je 260 vojnika (KIA + WIA), a 3. satnija 1. bojne 8. brigade koja je imala 156 vojnika tijekom tog napada izgubila je 82 vojnika. Gubici su bili gotovo identični, ili čak i veći, i kod drugih brigada 1. armije JA. Ipak, u tom prvom naletu postrojbe 1. armije JA zauzele su Staru Pazovu, Inđiju, Irig, Rumu i Srijemsku Mitrovicu i do 11. studenog potisnule njemačke postrojbe na drugu obrambenu crtu koja se kodno zvala 'Crvena crta', a protezala se smjerom: Ilok –Erdevik – Martinci. Na toj crti vođene su teške jednomjesečne borbe, a naročito krvave i teške bile su one na području zapadnih padina Fruške gore u Matoroj šumi. Nakon ovoga njemačke postrojbe izvukle su se prema Vinkovcima i zaposjele već prije pripremljene crte obrane. Na toj novoj crti obrane kodno nazvanoj 'Zelena crta' njemačke postrojbe zaustavile su napredovanje postrojbi 1. armije Ja i došlo je do stabilizacije bojišta. Ta 'Zelena crta' protezala se smjerom: od Dunava – preko cijelog Srijema – uz Drinu – sve do Jadranskog mora, odnosno crtom: Sotin –Oriolik – Bosut. Njemački generali dobro su znali da držanjem ove crte brane važne putne čvorove Slavonski Brod,, Vinkovci i Osijek, a preko kojih povezuju svoje postrojbe Grupe Armija E s postrojbama Grupe Armija Jug. Upravo postrojbe iz ovih dviju Grupa Armija uskoro će se prebaciti na 'Srijemsku bojišnicu' i tu pokušati protuudar protiv postrojbi JA i CA.
Protuudar njemačkih postrojbi na Srijemskoj crti bojišnice – siječanj 1945. godine
U namjeri da poboljšaju svoju taktičko-operativnu situaciju u Srijemu i time osiguraju vinkovački prometni čvor, njemački zapovjednici nakon prikupljanja svježih postrojbi već početkom siječnja 1945. na pojedinim smjerovima provode protunapade, a 17. siječnja izvršen je njemački snažan protuudar u Srijemu. Razvile su se žestoke borbe u kojima su njemačke postrojbe uspjele odbaciti postrojbe JA na crtu Dunav – Mohovo – Šid – Batrovci. Naime, njemačke postrojbe u protuudar krenule su uz potporu tenkova, a postrojbe JA nisu imale gotovo nikakvog PO naoružanja, pa se u zaustavljanje njemačkog prodora po prvi puta uključilo ratno zrakoplovstvo JA. Ratno zrakoplovstvo upravo je ustrojilo svoju 11. lovačku i 42. jurišnu zrakoplovnu diviziju (točan nadnevak je bio 29. studeni 1944. – po Athumanunhu), a njezini piloti tek su bili na obuci. Ipak, 17. siječnja piloti JA su direktno 'iz klupa' sjeli u zrakoplove i započeli tijekom dva dana od 17. do 19. siječnja zračne bitke s njemačkim zrakoplovima za zračnu nadmoć nad Srijemom (zrakoplovi 11. lovačke zračne divizije), a zrakoplovi 42. jurišne zrakoplovne divizije uspješno su bombardirali njemačko pješaštvo, tenkove, topništvo i pričuvu. Tako se krajem siječnja 1945. bojišnica opet stabilizirala na crti Dunav – Tovarnik – Bosut i ostat će bez većih promjena sve do mjeseca travnja 1945. godine. Njemačke postrojbe postigle su djelomične uspjehe u ovom protuudaru, pa su se sada slobodno mogli posvetiti razbijanju Virovitičkog mostobrana. Za tu operaciju angažirano je pet njemačkih i dvije ustaško-domobranske divizije s ukupno 70 000 vojnika. Borbe će započeti 6. veljače i potrajati puna dva mjeseca.
Post je objavljen 08.05.2008. u 21:23 sati.