Okrutni svijete
stvorila te ljutska ruka
zauvijek nezasitna.
Oduzimas mi sve,
ne maris za molitve.
Uzeo si i njega,
jedno srce mlado
okruzio ga zidom zla...
zatvorio ga, pustio
na samu granicu dna.
Sad on sam
medu cetiri zida sjedi,
hrani se zrakama sunca,
nesto zeli.
Napustio je sve,
ostavio na slobodi...
pa i jedno srce koje ga voli.
Ne osjeca vise ni hladan zrak,
ne zna ni koji je dan.
Noci mu prolaze sporo
svaki sum izaziva drhtaj straha,
nagli trzaj...nemoc.
Zatocen je i odvojen od nas,
tama mu sakriva jad.
Ni lice mu vise nije zivo...
izgubio je volju,.
ubila ga jedna pogreska
Post je objavljen 08.05.2008. u 17:46 sati.