RADOST I ZALOST HRVATSKIH LOGORASA
U ocekivanju vijesti,svakog casa,o raspletu zgusnutih dogadjaja u crnom logoru Manjaca,8.XI 1992.oko 90 katolika,logorasa,otislo je na razmjenu kod Sibenika.Bilo im je neobicno drago i isticali su,da se o njima neko vise brine nego o nama muslimanima.Ali,iskustvo govori da sporazumi i dogovori s cetnicima nikada nisu i nece biti od istine,cisti.Tek sto su sjeli u autobuse,cetnici su im donijeli i prisilili ih da pojedu po saku soli,uz tucu i druga maltretiranja cijelom duzinom puta.Na zakazanom mjestu su osvanuli poslije jednog dana i noci.Na kraju se jos desilo da do razmjene nije ni doslo.Jer Srbi su spremili jos jednu prevaru,podvalu na koju Hrvati nisu pristali.U Kninu su bili tuceni,zlostavljani od djecaka,srpske djece ljute krajine.Sutradan su rano ujutro krenuli nazad na Manjacu i stigli su navece.Za to,skoro trodnevno vrijeme,nisu nista jeli niti su ponudjeni da se napiju vode.Dosli su kao izludjeni,do kraja iscrpljeni i slomljeni...
Post je objavljen 08.05.2008. u 01:37 sati.