Otkad sam je prvi put pogledao ja sam se zaljubio i rekao sam si da neću odustat sve dok je ne budem imao. Ah ... to je bila ljubav na prvi pogled. Svakog dan namjerno sam prolazio njenom ulicom samo da je vidim jer to je meni davalo razlog za život. Dugo mi je trebalo da joj priđem, zaista dugo. Svaki put kad bi krenio prema njoj uvjek je bila s nekim i strah od poraza me zablokira. No što je život bez rizika. Krenuo sam opet njenom ulicom i začudo ovaj put je bila sama. Još se sjećam tog trenutka kao da je sve stalo ja sam je pogledao, a on kao da me svojim pogledom zvala k sebi. Tako je poćelo naše druženje. Nikom nisam govorio za nju jer kad takvo nešta sretnete u životu koliko god bili dobar čovjek morate malo bit škrti i zadržati za sebe, ja sam to napravio. 'Štitio sam je od svjeta' ili od straha da mi je neko ne otme iz moga zagrljaja i stiska ruke. No kako ništa ne traje vječno jednog popodnevnog dana poslije škole sam došo do nje i tad je naišo prijatelj i vidio me s njom i svima je rekao za nju. I odjednom svi su se počeli zanimat za nju, al ona ih je sve odbacila od sebe radi mene. Što da kažem to me je jako dirnulo u srce i u dušu i stvarno sam je zavolio. Njen preljep vrat, savršeno tjelo i sve što ona ima na sebi. Upoznao sam je s roditeljima fino je prestavio i bili su oduševljeni s takvim predivnim glasom koji jednostavno oduzima dah kad se čuje. Sad je pored mene svaki dan i iako želim da provedem sve ovo vrijeme svjeta s njom nemogu, al ona to shvaća i nezamjera mi. Kad god je vidim izmami mi osmjeh na lice, ah ta ljepotica. Sve mi možete uzet samo to mi nemojte, jer to je razlog zašto živim. Eto svima ću priznat bez imalo stida da ju VOLIM.......ah ta ljubav.......ah ta gitara, sad samo moja gitara........što bi ja bez tebe ljubavi!!!!!!
Post je objavljen 08.05.2008. u 00:47 sati.