Još jedan pogled.
I opet ona prljava misao: nije sve kako treba.
Razgovor sa samom sobom zna biti i te kako naporan.
Nije dovoljna pjesma slavuja, žubor gradskoga potoka i vriska djece iz vrtića.
Mora pri tomu slušati još i samu sebe.
'Jao, a što ako mi se izvukla nit od čarape. Takve žene izgledaju prljavo, kao prostitutke.' - čula je onu sebe u sebi.
Trudeći se da to bude neprimjetno, skliznu pogledom niz list lijeve pa desne noge. No, ipak je sve bilo kako treba.
'A kosa? Ovi glupi krajevi su ispucali.' - progovori opet ona samoj sebi, dok je stajala u dugom i sporom redu na šalteru u banci. 'A što ako onaj tko stoji iza mene misli - pa mogla si malo posjetiti frizera.'. Ona druga ona u njoj pokušala ju je umiriti, pa začuje drugi glas: 'Ženska glavo, bila si pred dva tjedna na šišanju vrhova.'
Da li je auto zaustavio zato što poštuje pješački prijelaz bez semafora ili samo zato da odmjeri njene noge, njoj to nije bilo bitno, jer joj je opet sa ramena kokodakala ona samokritična druga ona:
'Čini mi se da ti je na rukavu bijela mrlja. A jakna je tako crna.'
Glupo je savinula ruku u laktu i promotrila. Na njen užas, doista, bila je bijela mrlja, ali to nitko nije vidio nego ona.
A šminka? Nije li ti se zamrljalo oko očiju? A i ta torba? Nije li ti nekako napuhnuta stvarima u njoj?' - izluđivao ju je glas perfekcioniste iznutra, vječito sumnjajući da ipak nije sve posložila kako treba od glave do pete.
U lakovanim cipelama zaskoči se na vjetar i pusti mu da joj uradi pravu frizuru.
Post je objavljen 16.05.2008. u 16:05 sati.