U tunelu sam,,,,Gledam u daljinu, nevidim nistha, gubim nadu...Nicam josh klekla, ali stojim samo zato jer neam snage ni da kleknem,,Gledam, slusham, nevidim, nechujem,,Stho se dogadha,dali josh postojim?!! Bodem nokte , grizem se, neosjecham,,,Zastho?!! Zar sam stvarno otishla, nestala....Ali onda,,,Ostaje rana, krv pochima techi, ali bol neosjecham,,,zhiva sam,,,Bar tako miclim, Prebacujem se iz 2D u 3D, stho se dogadha?!! Vrijeme, prostor,,,,Sve je isto, posnato, preposnajem, snam da sam tu bila, oshjecham to...Ali zastho to mjjesto nepostoji u mojim fotografijama?!!Zastho?? Izludhuje me to,,To stho nemogu ustanovit gdje sam....S kim sam, koja mi je misija,,,Jesam li opet duh, zagubljeni,,Ne, nechu dopustit to,,muchila sam se da postanem umiruchi pjesnik,,,I nestho me trglo...Na tren..Nije zvuk, nije slika, vec je osjechaj, mlas hladnoche...U toj sekund,,,nailazi chovjek,,,Gleda me u moje crne ochi, gleda, kao svaki drugi,,Ali njegov pogled ,,ostaje kao blic u mojem sjechanju,,,Tolko je bio,,,,Taj pogled,,,Stresla sam se,,Panika me uhvatila...Zastho?!! pa ja se nebojim ljudi,,,Josh uvijek lebdechi stojim, i razmishljam,,,Imam osjechaj koda mi je vidio dushu,,Citham iz njegovog pogleda, mala gubi se, nije ti mjesto ovdje,,,Odlazi,,,Zastho nicam otishla?! jer zato stho mi je to osobnost, ostat do kraja, besobsira na sve..Ostati , i nagachat stho che biti,,I uvijek isto, dosada,,,Ali ovaj put,,,Iz daleka dopire svijetlos, kreche se brzinom munje, jedva da istha precipiram, kritiziram..Ne, nicam se ukochila,,,Idem ravno u nj, nezastajkujem,,Idem, koracham,,MOji tragovi ostaju,,,Iako kisha pada, nebrishu se,,,A ja ,,,Sada tek vidim , stojim tj hodam, po trachnici,,Onom rubu,,,Brzo...I nepadam, negubim ravnotezhu...I sustigla sam svijetlo...Nashli smo se,,,Na pola puta,,,Dobila sam ulaznicu, bez povratka....I da....Sklapam ochi, lagano,,,Elegantno, stho vishe zavodljivo, samo onako kako ja snam,,Dolazi ON,,,,Govori stare dobre rijechi_ Ines pogledaj me,,,,Eh,,gledam ga,,Vidim sebe,,,Al onda,,,zatvorim,,,iznenada..A iz daljine kao jeku chujem,,,,,,Chujem njegov glas, i moje ime-najlijepshi trenutak,,,,Jedan,,, bio dovoljan,,,Dao mi je krila....Ali da, nicam odletila,,,Zastho?
Post je objavljen 07.05.2008. u 21:37 sati.