-Kamo idemo?- Upitala sam. Malfoy i ja šuljali smo se dvorcem oko dva ujutro a i dalje mi nije rekao kamo idemo.
-Nije bitno. Bitno je da ćeš sada napokon upoznati svoga brata.- Odgovorio je on. Upalio je svijetlo pomoću svog štapiće izgovarajući tiho ,,Lumos Maxima!''. Nakon nekoliko minuta lutanja izašli smo iz dvorca, neprimijetno. Iznad nas je bilo nebo puno zvijezdi.
-Kamo sada?- Nestrpljivo sam upitala. Malfoy je rukom pokazao u jednom smjeru.
-U šumu?!- Viknula sam. Na moju se reakciju Malfoy podlo nasmiješio.
-Što, pa nije te valjda strah!- Zadirkivao me.
-Normalno da je! Kaj hoćeš da nas nekaj ubije tam unura!- Panično sam odvratila. Ali nešto me natjeralo da progutam taj strah i krenem zajedno s njim u mračnu, Zabranjenu šumu. Na svaki šum ili huk sove trgnula bih se kao šiba na vjetru. Bilo me je toliko strah da sam čula otkucaje srca u glavu. Nasuprot meni, Malfoyevo je vedro lice i dalje krasio pomalo podmukli smiješak. Napokon; Ugledali smo neko svijetlo u daljini. Kada smo se približili, shvatila sam da je to odsjaj vatre koja je gorjela nedaleko od nas.
-Tamo je.- Šapnuo je Malfoy hrabro iskoračivši ispred mene. Sitnim sam koracima tapakala iza njega.
-Nate? Nathan?- Pozvao ga je prvo tiho pa onda sve glasnije i glasnije.U grmlju se začulo šuškanje.
-Tko je?- Upitao je grubi muški glas.
-Ja, ti imbecilu! Doveo sam ti sisterku!- Odvratio je Malfoy smijući se. Pojma nemam što je bilo tako smiješno. Par sekundi kasnije ispred nas se pojavio tamni obris visokog muškarca. Nisam ga dobro vidjela jer je imao kapuljaču preko glave.
-To si ti, Norrah?- Upitao je. Nisam mogla govoriti. Umao sam se srušila od šoka. Je li to zbilja on? Ako je, gdje je bio sve ove godine? Zašto me nije tražio? Zašto? No, kada je skinuo kapuljaču, dočekalo me iznenađenje; Bio je to K.C.! Zbunjeno sam gledala u njegove zelene oči ali i dalje nisam ništa shvaćala. Malfoy se počeo smijati, zajedno s Angie, Kim, Haley, Justinom i Thomasom koji su ,,iskočili'' iz grmlja. Trebalo mi je barem pola minute dok nisam pokopčala da su me zeznuli!
-Idioti! Majmuni! Budale! Sve ću vas ubit! Skoro sam pala u nesvijest!- Vikala sam ljutito. No moj je bijes ubrzo nestao; Nasmijala sam se sama sebi. K.C. me zagrlio i ispričao se a onda smo se svi zajedno vratili u Hogwarts (Nemojte misliti da smo išli spavati; Glupirali smo se do 4 ujutro!). Iako sam se smijala, duboko u sebi sam palakala. Možda oni misle da je to smiješno ali nije. Ne znaju oni kako je to kada nemaš obitelj i nekoga koga možeš potražiti kada trebaš zagrljaj ili lijepu riječ...
P.S.: Pozdrav H.J.C.H., super frendici koja redovito posjećuje moj blog! You're the best :)!
By: NALC
Post je objavljen 07.05.2008. u 20:24 sati.