SFeraKon prošao... report nisam pisala, vjerojatno ni neću, jer je sve skupa za mene osobno bilo vrlo iscrpljujuće, kako fizički, tako i emotivno. Naradila sam se kao konj na šanku, a nedjelju sam dočekala frustrirana i cendrava, i podosta razočarana nekim stvarima, moram priznati, što bi se možda moglo pripisati tzv. postsferakonskoj depresiji, iako mislim da u mom slučaju stvari ipak sežu malo dublje. Neću sad o tome. Rekla sam sve što sam imala reći (skoro) svima kojima sam to imala reći i čini mi se da je opći zaključak da neću više nikad biti nevidljiva. Znam, znam, zvuči čudno...
Enihau... vedrije teme...
SFeraKon su svi nahvalili, što je velika stvar, posebno za mene i mog muža koji smo prvi put sudjelovali u organizaciji.
Dodjela SFERE je bila pregenijalna, a nagradu sam primila u haljini a la Galadriel jer je poslije dodjele bila revija Tajane Štasni na kojoj je moja malenkost šetala u dotičnoj haljini jednako kao i u svojoj vjenčanici. Which was pretty cool.
Za one koje zanima, slike su OVDJE
Promocija je bila odlična (i bolje, s obzirom na besmisleno visoku cijenu...), sve je proteklo u najboljem dijelu, cure s faksa su me zamalo rasplakale prekrasnom posvetom u poklonjenoj mi knjizi, muž mi je bio prezgodan u košulji s kravatom, a ručak sa roditeljima, bakom i burazom je protekao upravo savršeno. Aploadat ću slike u neko dogledno vrijeme.
Staviše me ponovno i na Bludućnost Blog, uz prigodnu sliku i prilično iznenađujući komentar: Niniane na Bludućnost Blog
I iznenadilo me javljanje preko neizostavnog Facebooka jednog davno izgubljenog frenda kojeg nisam vidjela, brat bratu, kojih petnaest godina.
Other that all that, things seem to be mostly in normal... Vrijeme je, kažu, novac, a ja vjerujem u to jer niti jednog niti drugog nemam baš napretek;)
Post je objavljen 07.05.2008. u 11:33 sati.