Znam da je vjerojatno naivna ideja da moj um potajno predviđa pojedine pojedinosti na mom putu. Bitne, manje bitne, možda čak jako bitne.
Ali i ovog puta iznova ostala sam na tren bez teksta i ostala sam na tren bez pokreta, jer prošao me osjećaj osjećaj o o osjećaj da se to opet i opet i opet dogodilo.
I znam da je u mom i svačijem umu svjesno puno stvari, podsvjesno još više njih, i da se neke po zakonima vjerojatnosti fizike ne znam čega moraju dogoditi i onda nam ili mi se čini da sam predvidjela
I znam i znam
Ali taj osjećaj kvragu da je to ipak pomalo nevjerojatno
Kvragu tu je i jak je
*
Radujem se mnogočemu strahujem od mnogočega ali opet se radujem mnogočemu i najbitnije i dalje vjerujem u mnogošto i mnogo njih
*
Svidjela mi se činjenica koliko još vjere imam. Vjere u iduću minutu sat dan, vjere u moj put, svijet univerzum štogod, vjere možda i u sebe i ono totalno lijepo i krasno, vjere u druge.
Činjenica da neprekinuto iznova i iznova dopuštam da me oduševe, osvoje, da padnem na nekoga koga god i kako god.
Radim samo još više na tome da dopustim to i onima kojima drugi ne dopuštaju (da ih oduševe i sve). A bez obzira što bi na prvu svi rekli da to dopuštaju, nije istina i puno je teže. Biti jedini koji daje šansu.
I to je opet povezano s vjerom u sebe i vraća mi ju.
Bilo mi je zanimljivo i totalno me ošamarilo to što sam bila uvjerena da sam u mišljenju samostalna i neovisna čak i od najbližih, pa onda posve neočekivano od nekog neočekivanog malo me potaklo na preispitivanje-
*
Dala bih vam mnogo rečenica fotografija trenutaka zvukova
Ali nekako uvijek ispadne ovo i ovako
Možda kažem ono već očito i sigurno
Ali to sam valjda trenutno ja, bar ona ja koju mogu ovdje staviti
Pa prihvaćam
*
Ipak, Tagore je ovdje rekao nešto što je teško čuti.
XXXV
Da te ne bih prozreo suviše brzo, igraš se sa mnom.
Zasljepljuješ me bljeskom svog smješka da sakriješ svoje suze.
Shvaćam, shvaćam tvoju vještinu; nikad ne veliš riječ
koju bi htjela.
Da mi budeš dragocjenija, izigravaš me na tisuću načina.
Da te ne bih zamijenio s gomilom, ostaješ po strani.
Shvaćam, shvaćam tvoju vještinu; nikad ne ideš tim putem,
kojim bi htjela.
Više zahtijevaš od drugih, i zato šutiš.
Šaljivim nehajem otklanjaš darove moje.
Shvaćam, shvaćam tvoju vještinu; nikad ne uzimaš ono
što bi htjela.
Post je objavljen 07.05.2008. u 11:20 sati.