Nije ovo ona djevojčica što je slijepo vjerovala,
svakoj tvojoj riječi, nije to curica što te voljela
i u tvojim očima svijet vidjela, u tvojoj sobi savršenstvo
nalazila ,sad je osoba što je sve shvatila, i sve laži
oprostila, svaki lažni pogled, svaki pretvoreni pokret,
svaki umjetni osmjeh…i druge je voljela, ali nikad nije
zaboravljala kako je biti povrijeđen, nije zaboravila sjaj
tvojih očiju, i ako je i s drugim bila sretna i u drugim
očima svijet svoj vidjela, i u njegovom naručju se iskreno
smijala, samo da znaš, ovo je bila posljednja suza ispuštena
zbog tebe, ovo su bili posljednji jecaji, koji me tjeraju na
plač samo zbog tebe…nisam ni ja više djevojčica naučila sam da
suza nije vrijedna osobe poput tebe, nisi vrijedan moje patnje
i boli, život je kratak a mladost još kraća, zar da ju potrošim
plačući i pateći za tobom, žaleći za svakim tvojim zagrljajem
koji mi je toliko značio …
Ne…odsad to postaju samo lijepe uspomene,
koje će krasiti moju mladost…nisi ti kriv…nisam kriva ni ja,
kriva je sudbina koja mijenja ljude, krivi su životni putovi
koji su toliko surovi i neshvatljivi ali i nepromjenjivi, život
u prošlosti je uzaludan, stoga se okrećem budućnosti. ali ipak
ti zahvaljujem, bio si jedan dio moje mladosti koji ne bih nikad
mijenjala, i za kraj, želim da znaš, bio si osoba koju sam jako voljela… … …=)
Post je objavljen 07.05.2008. u 10:02 sati.