Nadahnut s dva vaša komentara, jutros vam želim reći sljedeće…
Istina je, promjene u svijetu počinju u nama, i baš nigdje drugdje. Nema baš nikakvog smisla, a ni razloga, žaliti se na situaciju, okolnosti, druge ljude ili “stanje svijeta”. Radi se o osnovama “duhovnosti” koje možete pročitati u ama baš svakoj knjizi koja se iole bavi unaprjeđenjem života ili osobnim razvojem.
Ali, to su osnove – temelji pothvata koji vodi… kuda?
Da se nalazimo u sedamdesetim ili osmadesetim godina prošlog stoljeća, mogli bismo se zadovoljiti ovakvom “promjenom paradigme” i pokušati u sebi pronaći nova rješenja, odgovore ili jednostavno, unutarnji mir. Mnogi koji danas počinju s”duhovnošću” još su zapravo na toj razini potrage. Mnogima je potrebno milijun puta ponoviti da s promjenama moraju početi iznutra, iz sebe, iz svog srca i uma.
Međutim, prošlo je gotovo pola stoljeća od vremena kad su se takve zamisli počele masovno i javno iznositi. Sada živimo u drugačijem vremenu, vremenu koje je na mnogo načina – ubrzano. Početnici nemaju vremena predugo biti početnici. S jedne strane to je blagoslov brzog napretka, a s druge strane…
Što god to bilo na drugoj strani, krajnje je vrijeme da sami sebi kažemo da smo prerasli pelene. U redu, promjene počinju unutra, u nama. Ali - gdje one završavaju?
Razmislite o tome, molim vas.
Post je objavljen 07.05.2008. u 08:50 sati.