Marketing
Lovčevi zapisi
Banksy
AKA Foto vodič kroz grijeh konzumerizma
Posvećeno Srdelici Zlatorepoj
Draga, poslušah mudre savjete s tvojih usana + usmina te se uputih stazama, puteljcima i logama koje si mi naznačila. Vjetar je bio povoljan i divljač nije osjetila moj dolazak. Ulov - izdašan i zadovoljavajući.
U 2nd handu tik do hotela - vrlo jeftino - parangalom izvukoh ovu tamnozelenu košulju s nekim pikicama.
Potom - ovu lijepu majicu koju moram mrvu zakrpati:
Zatim - top od tamnozelene svile čiju boju nažalost nemereš vidjeti, jerbo u ovom amaterskom foto sešnu dešperatno fali profesionalni osvjetljivač. PS. Svila još čeka na peglanje.
Ondak - ova purpurna majica s leptir rukavima (ima i neko crno cviće na lijevoj sisi) iz koje skoro ne izlazim te je stoga predstavljam na rešetki za sušenje veša.
I last but not least iz istog "sekača" (češki naziv za second-hand shopove) - crna kožna torba s - kako bih to rekla: prvo sam mislia da je posrijedi alien, a tek kasnije skopčala da je riječ o degeneričnom kosturu, jerbo sa strane ima privjeske-lubanjice.
NB. Mačke su odobrile kupnju.
Nakon ove raskoši, nađoh se u Trippen šopu (skupo) gdje harpunom dohvatih:
Krenuh dalje.
Put me nanio do Filippe K. gdje za umjerenu skupotinju ustrijelih ovu ljetnu haljinu čiju boju ne vidiš pa ću ti je ovom prilikom odati - tamno ljubičasta.
Kod Filippe sam jednim brzim i preciznim hicem skinula i ovu vestu, također tamno ljubičastu.
Nakon Filippe, bez imalo grižnje savjesti ušetah u još dva sekača. U prvom kupih ove bež čižmice koje ću da nosim kad se igram mame bez tate.
U drugom turbo jeftino zadavih ovu bijelu košulju koju ću nositi valjda u Rvackoj, jerbo u Bohemiji kiše lijevaju, a od proljetnog vremena samo slutnjo-žudnja titra u grudima.
PS. Izgleda malo k'o narodna nošnja, no nek' te privid ne zavara.
U istom vrlo neurednom sekaču gdje je prodavačica, neka mlada Amerikanka, neumorno razgovarala na mobil dok smo se mi kaubojke čupale oko najboljih primjeraka, dohvatih i ovu djevičansku haljinu koju sam za ovu priliku ukrasila Klara Nademlynska pojasom (lokalna divljač).
Za sitnjež od pet ojrića pala je i ova ogrlica kojoj moram opraviti kopču.
Ondak sam sjela na vlak i otišla na nove pašnjake.
Tamo sam ubola kišni mantil koji je i na rasprodaji bio skup ka kitova kita, a koji na mojoj fotki ne izgleda baš nikako, ali vjeruj staroj konzumeristici, vrijedio je svakog ojra.
I ondak kad sam već pomislila da sam utažila žeđ krvožednih instinkata, potmuli miris divljači odvukao me do Stefanel trgovine gdje sam za umjerenu skupotinju kupila crnu haljinu i bijeli končani outfit. Slika dolje i ispod. To ako me Mesić pozove na barbakju.
Po povratku u Prag, unatoč lovostaju i strogoj zabrani nošenja bilo kakvog oružja, doživjela sam jedan izuzetno bolan rilaps te u orgijastičkoj frenziji + na (prekoračenom) rubu pameti vlastitim zubima priklala ovaj prekrasni par cipelica čime sam zavila muža u crno pa sad jedemo kifle i jogurt do neznano kada.
Kompozicija se zove "Kraljević i prosjak"; cipelići su Miu Miu, a ove sirotice sa strane, kujom izgrižene, nekoć srebrne ortopeduše Birkenstokice iz kojih ne izlazim već četiri godine.
Sjutrin ću ti pokazati kako umirovljena Bond djevojka namjerava otplatiti Miu Miu.
U međuvremenu pročitajte jednu grdo odraslu Zoninu priču. Ako ne vjerujete meni, možda će vas na čitanje nagovoriti Cecily Brown, autorica ovog ekološki svjesnog bluda ispod.
Post je objavljen 06.05.2008. u 23:45 sati.