Marketing
...evo se i ja udostojih ubaciti među jedinice i nule... shvatila sam da i ja mogu pisati o svaćemu i nićemu kao i tisuće drugih koji su se upustili u ovu avanturu...
...prvi dnevnik sam počela pisati možda sa 10 godina, kulminirala sa 19 kada sam notesić nosila svugdje sa sobom i bilježila baš sve što mi je privuklo pažnju, memorirala sve što mi se događalo i ogoljevala dušu u svim mogućim raspoloženjima...rezultat-puna kutija mog života-crno na bijelo(više-manje)...
...onda sam naglo odustala od pračenja dnevnih događanja, ma čak i onih tjednih i mjesečnih... od tog perioda su mi ostali samo papiriči na kojima sam povremeno, ipak, utiskivala dio sebe...
...npr. u četiri ujutro...
MI NEMAMO NI ZAJEDNIČKU PJESMU
NA KOJU SVIJET ZASTANE NA TREN
NI MJESTO NA KOJE POBJEGNEMO
KAD NAS NAPADNU ZLI DUHOVI
MI NEMAMO ZAJEDNIČKIH TEMA
I RAZGOVORA DO KASNO U NOĆ
NEMAMO NI DODIRA
OD KOJIH TE PROLAZE TRNCI
NEMAMO NI POLJUBAC
POZDRAV
NI TELEFONSKI BROJ
MI IMAMO SAMO POGLEDE
ZAŠTO ME ONDA SVAKA PJESMA
PODSJEĆA NA TEBE
I ZAŠTO SI SA MNOM
GDJE GOD KRENEM
ZAŠTO ŽUDIM
ZA TVOJIM RUKAMA
USNAMA
KAO DA IH ZNAM
ZAŠTO SE RASTUŽIM
KAD TELEFON ZAZVONI
A TO NISI
TI
MISLIŠ LI NA MENE
ZAKUCA LI TI SRCE BRŽE
ŽELIŠ LI SE PRONAĆI
U MOJIM OČIMA
DOĐI
UZNEMIRI MI SRCE
SAMO BUDI BLIZU
DA MOJE OČI
POČIVAJU NA TEBI
POTRAŽI ME
POGLEDOM
U GOMILI
OSJEČAŠ LI
MILUJEM TE
NJEŽNO
VRAT
RAMENA
RUKE
DLANOVE...
ISPREPLIČEM SVOJE PRSTE S TVOJIMA
NASLANJAM SE NA TVOJA LEĐA
MAZNO
NJEŽNO
UPIJAJUĆI TVOJE MIRISE
OKREČEŠ SE
PRONAŠAO SI ME
SPUŠTAŠ POGLED
SMIJEŠIŠ SE
MOŽDA JEDNOM
I PROĐEŠ
KROZ GOMILU
DO MENE
...kroz gomilu prođoh JA... 
...on je stvorio sliku o meni...
...nakon 5 mjeseci vratio se u gomilu...
Post je objavljen 06.05.2008. u 23:39 sati.