Marketing
vrag na mukama - 9
(ova priča se već odužila i nema smisla čitati je od kraja, te savjetujem onima koji su prvi put navratili da potraže početak priče OVDJE)
OPROSTI. ZABUNA! MNOGO TE VOLI TVOJA SASA
Buljio sam u slova na malom ekrančiću s pomiješanim osjećanjima. Uzbuna je završena. Olakšanje. Da li je? Je li olakšanje ili razočaranje? Osjećaji su treskali u meni kao kuglice unutar flipera. Što uopće znači ta poruka?
Kaže da se zabunila. Nije li time samo prihvatila izgovor koji sam joj ponudio? A "odjavna špica", pozdrav na kraju, dvostruko je duži od samog sadržaja. Kaže da me voli, i to "mnogo voli"! I kaže da je moja; "tvoja Saša", kako to opojno zvuči! Čak i da se zaista zabunila, onom koje je poslala prvi sms potpisala se samo sa "Saša", a meni s "tvoja Saša", uz dodatak da me mnogo voli. Hoće li time reći da je taj samo prolazna mladenačka epizoda, a ja sam za nju nešto trajnije i ozbiljnije?
Nasuprot tome, ako se zaista zbunila, pozdrav na kraju je možda naprosto umiljavanje s ciljem da ne pokažem kompromitirajući materijal njezinoj majci.
U svakom slučaju, napokon sam bio uvjeren da komuniciram upravo sa Sašom. Da su se neki zajebanti dokopali mobitela, bez oklijevanja bi nastavili i čak eskalirali. Recimo: POZURI! SVA SAM VLAZNA! CEKAJU TE RAJSKE SLASTI… itd, itd. Nije to.
Da je bila majka, laknulo bi joj, odala bi se i prepuna zahvalnosti pozvala me na kavu. Nije ni to.
Da je Saša pošandrcala, napila se ili napušila, sat vremena kasnije više ne bi mogla ni pogoditi sitni gumbić na mobitelu, niti bi joj bilo do dopisivanja. Nije ni to, obje su poruke napisane pri punoj svijesti. Kašnjenje s odgovaranjem mogu pripisati tome da je temeljito odvagnula svaku riječ.
Dakle, dok sam u prvi mah vjerovao da je poruka upućena meni, ali nisam bio siguran tko je šalje, sada sam siguran tko je poslao poruke, ali nema izvjesnosti kome je namijenjena prva.
Saša je pisala obje poruke. Ako je prva upućena meni, sad znamo na čemu smo. Voli me, moja je, jedino je pitanje kada će se to realizirati i na koji način.
Druga je poruka prihvaćanje moje sugestije da odgodimo, pričekamo, da ne upropastimo buduću vezu nestrpljivošću. Sada je još uvijek dijete mojih prijatelja, sa svim ograničenjima i opterećenjima koje to nosi. No vrijeme brzo prolazi. Vrlo brzo imati će dvadeset i pet godina, biti će prekrasna mlada žena, potpuno prihvaćena u svijetu odraslih. Moći ćemo prijateljevati na ravnoj nozi, nezavisno o roditeljima i ostalima.
Možda se jednom sretnemo na ljetovanju, ona sama, ja sam, recimo u Makarskoj, u Omišu ili u Dubrovniku. Uzmemo sobe u istom hotelu, preko dana idemo na plažu, navečer izađemo na Stradun, stalno smo zajedno, svima pred nosom, a da nitko ništa loše ne pomisli. Ili pobjegnemo u Živogošće, u Drašnicu ili sličnu pripizdinu - na Jabuku! - i bezočno se drpamo pred strancima i jahtašima.
Sva sreća da sam izmudrijao kako ne pokvariti odnose. Ovako ću sigurno biti jedan od uzvanika na njezinu vjenčanju, a nakon toga - Bože moj! - nikome neće biti zazorno ako me posjećuje jednom sedmično zbog stručnih savjeta za napredovanje u karijeri. Dapače, svima će biti dirljivo kako se kćerka dobro slaže s prijateljem roditelja i kako joj nesebično pomažem nagomilanim iskustvom.
Vrijeme prolazi, pa prolazi i meni. Nije daleko dan kada ću kao uzdrhtali starac na nesigurnim nogama biti zahvalan ako mi krasna zrela žena pruži oslonac dok se spuštam niz strme skaline, ako uljepša moj dan samim svojim prisustvom i zgrije me bljeskom svoga osmijeha.
(nastavak OVDJE)
Post je objavljen 06.05.2008. u 23:11 sati.