Tog jutra probudila se jako rano. Padala je kiša. Dan je bio tmuran. Željela je otići prošetati iako je kiša padala. Brzo se umila, navukla je traperice, neku pamučnu majicu, čizme i krenula iz kuće. Željela je zaboraviti sve što joj se do sada dogodilo. Sve ono ružno odlučila je pustiti kiši da ispere.
Lagano je hodala pustim ulicama. No, to joj nije bilo dovoljno. Počela je trčati. Ponašala se poput malog djeteta. Skakala je u svaku lokvu vode. A bilo ih je doista puno. Već je cijela bila mokra. No, nije marila za tim. Imala je osjećaj da se ponovno rodila. Polako je počela susretati ljude na ulici. Svima se smiješila. Onda je ugledala jedan zaljubljeni par. Mislila je da će ju to rastužiti. Ipak prije samo nekoliko dana ju je ostavio dečko. No, ostala je sretna. I onda se sjetila da je danas valentinovo. E, to ju je malo rastužilo. Valentinovo je, a ona je sama. No, čemu da si sad samo zbog valentinova pokvari cijeli dan. Ne, to nije htjela. Odlučila se vratiti doma. I dalje vesela.
Napokon je stigla doma. Njena majka se iznenadila. Ipak, majka joj je mislila da ona još uvijek spava. Pa da, ona se nikada ovako rano nije ustala. Sjela je za stol. Doručkovala je. Nakon doručka nazvala je prijateljicu. Željela ju je pitati da odu u kino večeras. No, došlo je do izmjene plana. Ona i još nekoliko njenih prijateljica bile su pozvane na tulum u prijatelja iz razreda. Jedino joj je preostalo da nagovori roditelje. Ipak sutra je škola. Smišljala je govor. I napokon je odlučila pitat roditelje. Naravno, nije mogla reći da ide na tulum kod prijatelja. Onda ju roditelji sigurno ne bi pustili. Cijeli govor je zaboravila. Samo je upitala može li navečer na tulum kod prijateljice te da se neće dugo zadržati. I pustili su ju. Bila je jako sretna.
Oko četiri sata poslije podne našla se sa prijateljicama u parku. Dogovarale su se što će koja obući. Jedino što su se uspjele dogovori je to će se će se sve spremati kod nje. I onda su krenule kući.
Bilo je vjerojatno pola osam kad su u joj došle prijateljice da se spreme. Naravno kao i uvijek to spremanje je trajalo jako dugo. Već odavno su kasnile na tulum. No, ipak zvijezde dolaze na kraju. I onda nakon dva sata spremanja krenule su na tulum.
U prijateljevoj kući je bilo dosta ljudi. Gotovo cijela škola. Ušle su unutra. Svi su plesali. Gotovo nitko nije ni opazio da su one došle na tulum. No, to im nije smetalo. Popile su koje piće i pridružile se ostatku društva u plesanju. U početku je plesala sa prijateljicama, a onda s nekim jako slatkim dečkom. Nakon gotovo sat vremena plesanja bez prestanka ona je bila toliko mokra i bilo joj je jako vruće. Izašla je malo na zrak. Sijela je na stepenice. To joj je baš godilo. I sad je cijelo vrijeme mislila tko je uopće taj dečko s kojim je plesala. Nikad prije ga nije vidjela. A bio je tako sladak. Nakon nekog vremena. Netko ju je zagrlio sa leđa. Malo s preplašila. Onda se okrenula i ugledala njega, slatkog dečka s kojim je plesala. On je samo rekao: "Gdje si ti pobjegla?" Ona se nasmiješila i rekla:"Trebala sam malo zraka." Onda se on počeo smijati i rekao:"To si ostala bez daha kad si mene ugledala." Oboje su se nasmijali. I dosta dugo su se smijali.
Nakon nekog vremena su se prestali smijati. Pogledi su im se sreli. Onda je ona mislila da će sve biti kao u filmu. Tada ju je on trebao poljubiti. No, on se ustao i rekao:"Hoćemo li ići unutra?" Ona se iznenadila. Nije mogla vjerovati. Pa on ju uopće nije poljubio. Samo je klimnula glavom i ustala. Ušli su unutra. Plesali su. Ali to nije bilo kao na početku. Sada su se oboje čudnije ponašali. Jednostavno nisu mogli prestati na ono što se dogodilo na stepenicama. I opet su plesali. Onda je ona morala doma. Kada mu je napokon od one buke uspjela reći da mora doma vidjela je razočaranje na njegovom licu. A onda se iznenadila kad se on ponudio da ju otprati. Pristala je. Ipak imala je dosta za propješačiti, a kako je već kasno ionako bi ju bilo strah.
Pokupila je jaketu i krenula prema van. On ju je već čekao na stepenicama. Baš na onim stepenicama, gdje se ona nadala poljupcu. Lagano su hodali. Nije uopće mislila o tome da će zakasniti doma. Pričali su o svakakvim glupostima. On ju je čak pitao ima li ona dečka. Ona se nasmijala i naravno rekla mu da nema. On je zastao. Ona je došla do njega da ga povuče da krenu jer će zakasniti doma. No, on je nju povukao prema sebi. I samo joj šapnuo:"Da nadoknadim ono sa stepenica!" I tada je prislonio svoje usne na njene. Dosta dugo su se ljubili. Onda se ona trgnula. Pogledala na sat. Već je kasnila doma 45 minuta. Još ga je jednom poljubila. I počela trčati. Trčeći je shvatila da mu se nije niti predstavila. Na brzinu se okrenula. Vidjela je da on još uvijek stoji na istom mjestu i gleda za njom. Doviknula mu je:"Inače, zovem se Milicija!" On je viknuo:"Ja sam Silan, čujemo se!"
Kada je došla doma, roditelji su joj već spavali. Samo je pomislila kako se ovaj put izvukla. Bila je presretna. Ali znala mu je samo ime. Ni broj njegovog mobitela nije imala. Ali je znala da će sve saznat. Znala je da ga mora ponovno sresti. Jer to je po njoj bila ljubav na prvi pogled i to na valentinovo.
Hahaha... moja najgluplja prica ali eto... Samo neki ce skontat imena(Milicija i Silan)... a vi koji ne skontate jbg...
Post je objavljen 06.05.2008. u 22:16 sati.