Hm...nisam dugo nista pisala,jer ne znam sta pisati,ali sad sam slucjano nasla jednu pjesmu koju je napisao moj prijatelj meni(moram se hvaliti):) Sjecam se toga kao da je jucer bilo kad ju je procitao pred cijlom skolom pa ja poslije imala problema zbog svog "osmijeha"...Ivane,to mi je najdraza tvoja pjesma i morala sam je napisati:) da se i ti malo prisjetis tih dana:)
VRAZICAK ANDEOSKOG LICA
Jednom davno,
dok Bog stavrase svijet,
nekim andelima uskrati let.
Vjecnu ljepotu on im je dao,
koliko lijepe je stvorio,
ni sam nije znao.
I danas takvi andeli zive,
a smrtnici im se dive.
S vremenom izmijenise cud
al i to smrtnicima je uzalud.
Jedan od njih hoda mojim gradom,
mnoga srca ispunjava nadom.
Bas nocas je sjedio nasuprot mene,
dok su ga gledale moje oci,
oci izgubljene.
Kazu da je tako blizu Bozjeg lica
a kak i ne bi bila,
pa to je njegova andelica
bisernog srca.
Svojom ljepotom,svojom milinom
s vremenom
ona zavladala je ovom rijecnom dolinom.
Mnogi su tamne oci sanjali,
uzalud svemu se nadali,
Bila je mamina mezimica
mnogi je zvali
"vrazickom andeoskog lica"
Ja nocas po tko zna koji put
gledao sam u njene oci
ona ce ponovo otici
ali ne znam da li ce doci.
Nocas mi je opet okrenula leda
kaze,nije je briga
sto to mene vrijeda.
na odlasku ,svaki njen korak tih,
zvucao je kao pjesme stih.
Ja znam da doci mi nikad nece
Pa neka ljudi samo govore da ona je,
Vrazicak andeoskog lica,
u meni vjecno zivjet ce
samo kao andelica,
bisernog srca,
tako drazesna i mila,
jednog dana i ona,
dobit' ce svoja krila...
Ivane,hvala ti za ovo...znas da prije nista od toga nisam znala cijeniti:)
Post je objavljen 06.05.2008. u 20:35 sati.