...tuga u mojoj sobi....
Svakom jutarnjom zorom ja se nadam njenom liku u učionici,
svakim pjevom ptica nadam se njemon osmijehu...
Ali ga nema,nema ga...
Daleko si od nas,u tišini sobe osluškujm i čujem, samo svoj glas
On dršće,i tužan je.
Nema te, ne nema te....
A ja,a svi mi....nekako tužni smo....
Dođi anđele,poslušaj nas...
Pružamo ti ruke da ti pomognemo,
Pružamo ti Pjesmu da pjevamo,
Pružamo ti Ljubav da te volimo,
Pružamo ti snagu da krenemo.
Da draga...krenut ćemo u zoru,
Po mirisnim livadama da opet trčimo,
da se opet zajedno smijemo....
Dođi da nismo sami...
Dođi i opet se nasmiješi...
...anđele nasmiješi se .....
Posveta: Pjesma je posvećena mojoj dragoj prijateljici , iz razreda,Megy koja boluje od zloćudnog tumora bedrene kosti(poznatiji kao osteosarcom ),i koja se više od mjesec dana liječi u Rijeci....Svakim danom molimo se za nju,pa svi vi koji ovo pročitate pošaljite barem jednu molitvu Bogu za nju....
...Megice stalno si nam u mislima....
Post je objavljen 06.05.2008. u 20:31 sati.