Nikšićko
S trinaest sam probao prvu pivu u životu.
Ljeto, more, Vela Luka je tad imala Žuju iz Jadranske pivovare i Nikšićko iz Nikšića.
Igrom slučaja, prva koja sam maznuo bila je Nikšićka.
I kako to obično biva u tim godinama – Pepsi je bila daleko bolja, a o Traubisodi da ne govorimo.
Ali s pubertetom i shvaćanjem da si ak piješ pivu – frajer, Riba bi cijelo ljeto pijuckao Nikšića, a gorčina je lagano izgurala statkoću.
I tako dok nije počeo rat i zatvorilo pipu te uvoz iz Crne Gore.
Nikšićko nisam bio popio dobrih deset godina.
Sve kasnije pive koje sam pio devedesetih nisu imale ni približno sličnu aromu i okus legendi, a i kad bi se povela priča o pivama, uvijek bi se naglašavalo kako danas nema više takvih piva.
I kako je sve čega nema ili je zabranjeno – odmah značajnije, bolje i općenito podložno pretjerivanjima – tako je i Nikšićko došlo u nebesa.
Oko 2000. došla je jedna limenka u moje ruke.
Sveti gral.
Skupio sam par frendova i napravio slijepi test.
Od 0-5 svi su joj dali dvojku, jedino je Osječka bila gora, Žuja, Stella i Karlovačko ocijenjene puno bolje.
Zavezalo mi oči, ja probao i dao joj dvojku.
Možda je limenka stajala na suncu?
Damn...
Još kasnije, probao sam je i u Beogradu, pa u Makumbu u Dugavama, i opet ništa.
Počela se proizvoditi u Mađarskoj zbog nekog dila s vlasnicima, i mislio sam da je sve otišlo kvragu…
A onda sam krenuo u Albaniju, a Via Michelin mi u rutu ugradio Nikšić.

By ribafish
Od grada nismo vidjeli previše jer smo bili u žurbi, pa smo Igorove frendove iz crnogorske Mense Radovana i Marka, pojačene Acom – žicali samo da popijemo polusatnu kavicu.
Kavica se ugodnom društvu

By ribafish
pretvorila u pokoju pivicu,

By ribafish
a ja se ispišo od smijeha na sljedeću priču.
U cijeloj Jugi je samo jedan policajac bio u Mensi, pa je FHM napravio reportažu "Nisu svi policajci glupi!" iz koje se izdvaja

By ribafish
Ljudi su stvarno sjajni, pa smo popili još pivica

By ribafish
Tamno je bolje od svijetlog, a svijetlo nije kao nekad, ili sam ja malo ostario.
Onda nas je Marko odvezo do granice jer smo se pripili.
A scena u kojoj nas pri 150 na sat u rentacaru dubrovačkih registracija zaustavlja crnogorski policajac koji nasmiješen vadi blok, a Marko spušta prozor i urla kolegi – “Aaa, jesam teeee!!!”
Do granice smo uživali u pogledu na albanske planinčuge u daljini i nevjerojatno zeleno Skadarsko jezero

By ribafish
Na granici smo se oprostili od sjajnih Crnogoraca, a ja se veselio ko beba

By ribafish
što mi je 46-i pečat u pasošu na deset metara.
Slijedi:
Albanija...
PS - Hitno trebam broj od pouzdanog centralaša grijanja i vodoinstalatera, pa hilfe...
Ali stvarno! Falaaa!
Post je objavljen 06.05.2008. u 17:03 sati.