Marketing
Dvorac
Ne znam zašto, ali u zadnje vrijeme me privlači stari (devastirani) cernički dvorac obitelji Kulmer. Njega sustavno svih ovih godina devastiraju. Dopuštaju da pratimo kako nekada očito lijepu građevinu uništava vrijeme. Odgovorni pričaju bajke kako će ga obnoviti, urediti i ponuditi kao nedvojbenu turističku atrakciju. Bila je u njemu vojska, pa skladište i tko zna što sve ne (samo ne ono što bi trebalo). Navodno su tu neriješeni imovinsko-pravni problemi, dugovanja i stotinu drugih komplikacija. Pomislih kako je to još jedan primjer uspona i pada jedne obitelji, od zlata i sjaja do samoga dna. Ovo je i primjer strašnog nemara i nebrige. Nigdje u našem kraju nema toliko devastacije predivnih objekata kao na ceničkom području (pogledajte područje izletišta Strmac, zapušteni hotel, bazene, vikendice,…). Odgovorni će uvijek naći opravdanja, no treba doista imati mašte pa im povjerovati u to kako se nije moglo, kako su problemi ovi i oni. Traži se krivac na višim razinama (Županiji, državi,…). Pa nisu nekada ljudi bili glupi pa su gradili dvorac ili bolnicu za plućne bolesnike na krivom mjestu? Ni bazen nije ondje slučajno, ni hotel niti vikendice. Nama kao da ništa od toga ne treba? Lako je sve uništiti, devastirati, pustiti da propadne. Kad bi smo se svi tako ponašali, kakav bi bio svijet oko nas? Još se naljute kad ih pitaš: „Pa dobro kad će se pristupiti sanaciji, obnavljanju, uređenju?“ To je tabu tema, pa te odmah politički etiketiraju i kažu:“Čiji si ti igrač da to pitaš“. Evo pogledajte i vi što ste možda obišli svijeta, pa vidjeli kako su u nekim zemljama (Švicarska, Njemačka, Austrija,…) poštuju ovakvu i sličnu tradiciju? Pa zar nam je mjesto među kulturnim svijetom, kad ovako ne poštujemo kulturne znamenitosti? Pokazat ću vam u nekom od slijedećih postova i područje Strmca koje sam eto spomenuto također u kontekstu ljudskog nemara, pa ćete prosuditi da li sam u pravu.
A sad malo povijesti. Evo još nešto što bi trebalo biti sasvim dovoljno da shvatimo da bi taj dvorac trebalo urediti: Kulmerovi su bili i umjetničke duše.
„Ako išta o Kulmeru nije sporno onda je to drevnost njegova plemenitaškog roda: od XVII. st. štajerski baruni, u XVIII. st. dolaze u Hrvatsku, gdje se počinje granati njihova hrvatska obiteljska loza. Najpoznatiji i najutjecajniji od svih bio je pravnik i političar Franjo Kulmer. U godini osnutka Matice hrvatske 1842, sklon je Ilircima, od 1836. do 1844. na Saborima u Požunu, odlučno se protivio uvođenju mađarskog kao službenog jezika u Hrvatskoj. Po političkom uvjerenju legitimist, neobjašnjivo utjecajan na Bečkome dvoru, dao je poticaja ideji da se J.J. Jelačić imenuje hrvatskim banom. General Miroslav Kulmer st., zapovjednik hrvatsko-slavonskog domobranstva, zaslužio je 1860. naslov grofa. Domovinska povijest pamti da je u domobranske jedinice uveo hrvatski jezik i hrvatsku zastavu. Njegov sin Milan bio je austrijski mornarički časnik, a sin Milanov i unuk Miroslava st., grof Aleksandar Kulmer, gospodar Cernika (kraj Nove Gradiške) od 1918. do 1943. (kad ga je napustio, ogorčen njemačkim zaposjedanjem dvorca) bio je otac Ferdinandu, potonjem značajnom hrvatskom slikaru.“.
„Umjetnik i akademik Ferninand Kulmer (koji je živio u ovom dvorcu) umro je 1998. godine u 74.-toj godini života (rođen u Francuskoj). Bio je izuzetno cijenjen . Kako su govorili neki ugledni kritičari, sudjelujući raznim svojim slikarskim »fazama« na sceni suvremene hrvatske i europske umjetnosti, od apstraktnih djela do anakronizma i kubo-metafizičke faze devedesetih godina. K tomu, bavio se i grafikom, crtežom i kostimografijom, tapiserijom, ilustracijom.“
Za kraj ipak nešto ljepše. Zamislite lijepu djevojku u još ljepšoj haljini kako gleda iza ovog prozora. Možda je nekada i bila ondje i gledala iza zastora očekujući nekoga? Kao da sam ju vidio ondje, kao da me je zamolila da ovo fotografiram i da vam ovo napišem.
Da i još nešto ću otkinuti od srca za kraj: „Kulmerovi ovo nisu zaslužili!“
Post je objavljen 06.05.2008. u 17:23 sati.