Eto, što reći ženi koja nakon skoro pola godine dugoočekivane veze osjeća zasićenost?
Luda, nema šta! Opet nezadovoljna i opet nezadovoljena. Ime mi je Dobivam jednom tjedno.
Valjda je to u svakoj vezi tako, dosada jel... ali što činiti po pitanju toga? Priželjkivati druge muškarce? Kupiti svome poklon i malo ga iznenaditi? Ponuditi mu pušenje? Been there, done it! Ne pomaže. Veze su , znaš kaj, samo strah od samoće.
Nažalost, ja, papak kakav jesam, gurat ću dok bude išlo. Pitam se bih li bila sretnija da sam sama. Glupo pitanje, ne bih. Bila bih u još gorem stanju nego što sam sada. Sad se osjećam zakinuto za veliko društvo i dobre tulume, dokoličarenje, a da sam sama osjećala bih se zakinuto za sve ovo plus seks.
Dođe mi na par dana da sam sretna, ful. Mislim si- imam divnog dečka , eto i mene usamljene u dugoočekivanoj vezi s muškarcem, iskusit ću i ja ljubav, lijepo je vrijeme i imam 20 godina...i onda dođe on s trzalicom u zubima i tresne me po dupetu, počeška se po glavi i zaori :' Đe's mala!'
Pravi muškarac, nema šta. Želim li ja njega stvarno? Imaju li oni svi onu šovinističku, mačo stranu u sebi?
Jep, he makes me feel like a natural woman. Na to valjda aludira ova pjesma. Čak me i starci pitaju kad ću ga doma dovest. Što se mene tiče nikad, ne vidim se s njim. Na to je danas moja mater rekla- nemoj ga zavlačiti... ako je zaljubljen, imat će očekivanja od tebe, muškarci su ti kao mala djeca, puno više vole od žena.Hm...
Post je objavljen 06.05.2008. u 16:28 sati.