Jucer sam nesto sanjala... tj.nekog sam sanjala... izgledalo je tako stvarno... osjecala sam njegov dodir,njegove usne,osjecala sam se sretnom... duboko u sebi znala sam da je to san...ali nije me bilo briga,zeljela sam uzivati u svakom trenutku te predivne iluzije... neznam dali sam ikad bila tako sretna, taj san je imao sve sto sam oduvijek htjela... taj san je imao ono sto ja nikad necu imati... Mozda sam se ipak nadala da je stvarnost,mozda sam ipak pustila suzu kad sam shvatila da je to samo neostvariva iluzija...mozda... Ali tako je lijepo bilo zivjeti u ruzicastom svijetu bez problema, bez svih onih sranja koja su me pratila iz dana u dan i polako ubijala... Tako je lijepo bilo biti u njegovom zagrljaju... tako je lijepo bilo ici u beskrajnost drzeci njegovu ruku...osjecati njegov dodir... Mozda sam ipak duboko u sebi znala da je to ipak samo san,ali mozda se bas zato nisam se htjela probuditi...
Post je objavljen 06.05.2008. u 12:13 sati.