Marketing
Bepsplatna pravna nemoć
Posljednjim izmjenama (ili možda bolje rečeno šminkanjem) prijedloga zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Sanader i vesela mu HDZ družina jasno su dali do znanja svima da ovoj državi uopće nije stalo do uspostave funkcionalne pravne pomoći. Istinu za volju, da uvođenje besplatne pravne pomoći nije jedan od nužnih preduvjeta za članstvo u EU, prijedlog zakona nikad vjerojatno niti ne bi ugledao svjetlo dana. Ovako se sve radi zbrda zdola i to vrlo loše.
Prva zamjerka svakako je imovinski cenzus koji propisuje da na besplatnu pravnu pomoć ima pravo svatko tko ima primanja manja od 1800 kuna i posjeduje nekretninu veličine manje od 35 kvadrata. Zar netko stvarno misli da je osoba koja ima 1800 kuna i nekretninu od 36 kvadrata platežno sposobna da sama podmiruje sudske troškove ukoliko želi podignuti tužbu protiv recimo poslodavca koji ju izrabljuje? Ili možda oni koji zarađuju 1900 kuna imaju novaca za upuštanje u skupe pravne postupke? Jasno je da ni u jednom niti u drugom slučaju to nije moguće. Imovinski cenzus je prenizak i nepravedan, no ne bez razloga.
Druga zamjerka je sustav uputnica koje bi se izdavale građanima koji udovoljavaju uvjete iz imovinskog cenzusa. Kao da su te osobe nekakvi besposličari pa da imaju vremena hodočastiti i čekati u redovima državne uprave ne bi li dobili famoznu uputnicu (usput rečeno osobe s niskim primanjima često rade teške poslove za mizerne novce i ne mogu si priuštiti izostanak s posla) koja dodatno udara na dostojanstvo čovjeka koji mora dokazivati da je siromašan. Kao da takva osoba nije već dovoljno ponižena samim time što je siromašna.
Pravosuđe je rak rana hrvatskog društva koje grca pod neučinkovitošću sudaca, a reforme se ni ne naziru, jer je Sanader stavio za ključno mjesto ministrice pravosuđa osobu koja nije u stanju biti ni javni bilježnik, Anu Lovrin. To naravno nije bez razloga, Ana Lovrin pomogla je u brzinskom rješavanju pitanja posjeda kuće u kojoj živi Ivo Sanader, a i potpuno je nesposobna da bi provela ikakve reforme što opet odgovara svim onima koji su se u proteklih 18 godina nakrali i sad čekaju da sve ode u zastaru. Mnogi od takvih nalaze se u redovima HDZ-a i zato se s reformama nigdje nije ni stiglo. Sada kad EU pritišće nastoji se kozmetičkim izmjenama udobrovoljiti EU ne bi li dala zeleno svjetlo za otvaranje poglavlja o pravosuđu.
Sanaderov odnos prema pregovaračima EU podcjenjivački je, ali smišljen. Posljednjih mjeseci slušamo kako pregovori napreduju, kako su ubacili u petu brzinu (nakon što su izdali hrvatske ribare ukidanjem ZERP-a u kojeg su se prije izbora kleli), kako nema nikakvih problema oko usklađivanja zakona s EU normama (iako je ovaj saziv Sabora odradio tek trećinu od mogućeg broja radnih dana, a Friščić umiruje javnost da će „Sabor raditi i ponedjeljkom ako treba!“), pa onda i da smo u šestoj i da ćemo otvoriti sva poglavlja do kraja godine. Sve do onog trenutka dok EU ne kaže da smo pali i da pravosuđe ne udovoljava mjerilima EU.
No tada će se već zaboraviti na silna obećanja koja su pljuštala početkom ove godine, a HDZ će se opet obrušiti na bivšu Vladu kako je ona kriva što Sanader i HDZ nisu uspjeli… ili možda na onu Vladu prije Sanadera prvog… ili možda opet na Domovinski rat… a možda i nasljeđe komunizma bude krivo… i onako netko mora biti kriv, a zna se da HDZ to ne može bit.
Post je objavljen 06.05.2008. u 09:30 sati.