Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/arhangel

Marketing

Suigrači

Kad se život zakotrlja nekim svojim tijekom, čovjek bi tako rado stao na tu loptu svojih dana i na trenutak predahnuo kako bi tu igru nastavio sagledavši njezin dotadašnji tijek. Čovjek bi nešto tako - tako rado. No, život nije igra kao što je ona dječja, on priča neku svoju priču i igra po pravilima koja nam nisu uvijek niti do kraja jasna. Ali, igrati nam je dalje... Svaki dan. I to ne imajući prilike osvrnuti se natrag niti previše planirati i analizirati daljni tijek igre.
U toj juranjavi po igralištu svojega življenja toliki su suigrači oko nas. Ni u jednom trenutku nismo na njemu sami i u svakom trenutku netko je igrač pored nas. Jedni su, opet, naši suigrači, konstruktivni suputnici na tom putu života na koje uvijek možemo račinati. Prava je sreća imati ih. Za biti im suigrač treba odraditi puno treninga i odigrati još više utakmica kako bismo bili vrijedni zaigrati u timu što nam život tvori. Jednako tako, za imati takve suigrače nužno je potrebno pokazati se osloncem u igri, proliti puno znoja i suza, uložiti puno truda i potrošiti puno mukotrpno sabirane snage. Sve je to cijena igre koju nazivamo timskom. I sve što vrijedi za nas, vrijedi i za te druge. Upravo je igra u timu ono što čini bit igre. Ne možemo je igrati sami.
U cijeloj toj priči do kraja neispričanoj važan je fair play. Pravila se moraju poštivati, inače igra krene krivim smjerom i završi izvan igrališta, u neuspjehu. Ova pravila jednako vrijede za sve i da ih ne bismo tumačili u dubine i širine sažmimo ih u jedan pojam koji ih najzornije tumači: ljubav. Ta toliko mrcvarena i na razne sadržaje kalemljena riječ! Ljubav. Ipak, ne možemo je zaobići. Ljubav, ma koliko nom to poznato i u kontekstu govora o igri života neobično zvučalo, ključan je čimbenik svake igre što nam vrijeme nosi. Sav su trud, znoj, suze i treninzi nebrojeni uzaludni ako ovog sadržaja koji s Neba silazi nedostaje. Bez ljubavi se igra raspada, tim nestaje, a suigrači postaju konkurenti koje pod svaku cijenu valja izbaciti iz utrke. Bez ljubavi čovjek čovjku postaje vuk, a bližnji pakao. To je jasno pravilo koje se nameće samo po sebi i tko je i malo iskusio od života ne treba mu pomnije objašnjavati što sve život bez ljubavi znači.
Ipak. Najviše od svega boli kad se suigrači u takmace pretvore. U jednom trenutku to je rame koje za oslonac služi, dok u drugom noga istog toga postaje razlogom spoticanja. I kad čovjek shvati da se našao na tlu i da ga noge onog drugog gaze bez milosti, shvati da je pravilo prekršeno i da ljubav nije bila ljubljena. Tada se srce skvrči u grču bola, ne zbog propuštene prilike za ići naprijed, nego zbog ljubavi koja nije bila ljubljena.
To je bol koja ostaje. Ipak, nastavljamo dalje. Što nas ne slomi, to nas ojača. Obogaćeni novim padom i ustajanjem nakon njega, grabimo putem svojeg plova, sve više i dalje. Nastavljamo igrati igru života. Vjernih suigrača ima na tom polju. Svaki se novi dan smiješi tvojemu srcu. Samo kreni dalje, nova obala zove.


Post je objavljen 06.05.2008. u 08:01 sati.